Suština pisma Valentina Incka je u ultimatumu, imperativu da Narodna skupština postupi po naređenju visokog predstavnika, odnosno da se demonstrira sila.
To je za nas, za Narodnu skupštinu, odnosno Republiku Srpsku kao državotvorni entitet unutar dejtonske BiH, neprihvatljivo.
Uvjeren sam da je neprihvatljivo i za sav demokratski svijet, u svim državama koje drže do svog dostojanstva i načela podjele vlasti.
To za Srpskainfo kaže predsjednik Narodne skupštine Nedeljko Čubrilović odgovarajući na pitanje šta za njega lično znači rok do maja, do kada visoki predstavnik u BiH Valentin Incko očekuje da budu oduzete povelje Momčilu Krajišniku, Biljani Plavšić i Radovanu Karadžiću, koje su im dodijeljene još 2016, povodom 25 godina rada parlamenta.
– Nema ovdje ništa lično. Nisam ja dobio pismo od visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH zato što sam Nedeljko Čubrilović, nego zbog toga što sam predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, niti mi je pismo uputio Valentin Incko lično, nego upravo visoki predstavnik. A što se roka tiče, on je mogao biti i drugačije formulisan, mogao je biti i duži i kraći, ali to nije suština – kaže Čubrilović
Budući da su visoki predstavnici do sada, kada god su pominjali posljedice, uglavnom mislili na smjene funkcionera, da li se plašite da ćete biti smijenjeni s mjesta predsjednika Narodne skupštine?
Ne plašim se, zašto bih se plašio?! Nažalost, ne bih bio prvi srpski funkcioner koji je smijenjen s funkcije. Pa, ipak, uprkos toliko drastičnim kaznama, Republika Srpska je opstala, učvrstila svoj identitet, subjektivitet, postala još vidljivija u javnom prostoru, ne samo unutar BiH, nego i regiona, pa i šire. Dakle, mojom smjenom neće se riješiti problem koji je nametnut pismom visokog predstavnika. Umjesto mene, za predsjednika Narodne skupštine doći će neko drugi i problem neće biti otklonjen bez razgovora, dijaloga, pa me čudi što političar i diplomata s toliko dugim iskustvom kao što je ono trenutnog visokog predstavnika, nije ni pokušao prethodno da razgovara s nama iz rukovodstva Narodne skupštine, nego je odmah postavio ultimatum i zaprijetio sankcijama.
Najavili ste da će rukovodstvo Narodne skupštine, zajedno sa šefovima klubova, odgovoriti na Inckov zahtjev da se povuku odlikovanja. Da li znate ili bar naslućujete kakav će odgovor da bude?
Ne radi se ovdje o tome. Pismo je, kao što znate, adresirano ne samo na mene nego i na šefove klubova poslanika u Narodnoj skupštini. Prema tome, u najmanju ruku moja obaveza je da zakažem sastanak rukovodstva Narodne skupštine sa šefovima klubova. I ja ću to uraditi. Kada – u ovom času ne mogu precizno naznačiti. Ima još vremena. Visoki predstavnik nam je „dao rok“ do kraja aprila, pa nema razloga da žurimo. Uostalom, nešto treba prepustiti i vremenu, kao najboljem sudiji, kao što piše u jednoj svetoj knjizi.
Povelje Plavšićevoj, Karadžiću i Krajišniku dodijeljene su na inicijativu tadašnjeg Organizacionog odbora za obilježavanje jubileja Narodne skupštine. Da li taj odbor sada treba da riješi problem, Vi lično, ili kompletna Narodna skupština?
Prvo, dobro ste naveli: riječ je o poveljama, a ne o odlikovanjima. Drugo, iako je te povelje dodijelio pomenuti odbor, on više s tim nema ništa, jer mu je mandat istekao danom održavanja svečane sjednice Narodne skupštine. Treće, to je ipak bio odbor Narodne skupštine, koja nije osporila njegov rad, sve i da je trebalo, a mislim da nije.
Valentin Incko je najavio da će u Parlament BiH uskoro poslati nacrt zakona o zabrani negiranja genocida u BiH. Šta ćete učiniti ako taj tekst dođe i na adresu Narodne skupštine?
Prvo, nikakav genocid se nije dogodio u BiH. Kao prostor na kojem se dogodio eventualni genocid do sad se jedino pominjala Srebrenica. Drugo, ako bih htio da se izvučem od odgovora na ovo zaista ozbiljno i teško pitanje, mogao bih reći da ga postavite nekom iz rukovodstva Parlamentarne skupštine BiH, koja će se možda o tome izjašnjavati. Ali, ne želim da izbjegnem odgovor. Mislim da Parlamentarna skupština BiH neće usvojiti takav zakon, kao što ga ne bi usvojila ni Narodna skupština Republike Srpske kad bi na nju bio adresovan. Dakle, ostaje jedino da ga nametne visoki predstavnik, kao što je i do sada više puta rađeno u kratkoj povijesnici postdejtonske BiH. Međutim, to bi bilo izuzetno loše, jer bi se ionako krhko povjerenje među narodima u BiH dodatno uzdrmalo i urušilo i vratilo bi nas u period od prije dvije i po decenije. Takođe, takav zakon bi onda obesmislio bilo kakvo proučavanje rata u BiH, ništa ne bi značili novi dokumenti, nova otkrića i saznanja, pa se onda postavlja pitanje čemu nauka. Zato se nadam da će visoki predstavnik još razmisliti o posljedicama koje će nastati ukoliko bi se, eventualno, odlučio da nametne zakon o kojem me pitate.
DVIJE I PO DECENIJE ISTIH NOTA
Da li smatrate da je baš ovo trenutak da Narodna skupština pozove visokog predstavnika da joj podnese izvještaj? To jeste pravo iz Dejtonskog sporazuma, ali je isto tako momenat kada se mnoge stvari očigledno mijenjaju u međunarodnim odnosima prema BiH?
Nisam siguran da sam vas najbolje razumio. Koje stvari se mijenjaju? Nema tu nikakvih suštinskih promjena. Već dvije i po decenije ovdje se „igra“ po istim notama. Međunarodna zajednica, posebno neke velike sile, uvježbavaju na nama, na cijeloj BiH, a posebnom tretmanu je izložena Republika Srpska. Mi smo na to naučili i očekujemo kontinuitet u djelovanju mađunarodne zajednice po tom pitanju. A što se tiče izvještaja visokog predstavnika koji bi on trebao da predstavi u Narodnoj skupštini, nije sporno da Narodna skupština ima pravo i potrebu da o implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma razgovara s najvišim predstavnikom međunarodne zajednice u BiH. I ne vidim tu ništa loše. Da smo o tome na taj način češće razgovarali vjerujem da bismo imali manje problema u međusobnoj komunikaciji.
(SrpskaInfo)