Zašto Lukač decenijama krije datum stupanja u MUP RS? Znamo da je mjesecima prije i poslije 4. aprila 1992. godine bio na protivničkoj strani, ali bi bilo zanimljivo doznati dokad je to trajalo.
Borislav Radovanović na svom blogu otkrio je dijelove presude Suda BiH izrečene Gojku Kličkoviću iz kojih se egzaktno vidi da je 21. aprila 1992. godine u Bosanskoj Krupi današnji ministar unutrašnjih poslova RS bio jedini Srbin u sastavu Manevarske jedinice policije Bihać Rame Brkića, kao specijalne jedinice operativne grupe Armije RBiH pod komandom Ramiza Drekovića.
Iz navoda presude vidite da je sve zasnovano na svjedočenjima Lukača i njegovih tadašnjih saboraca, tako da nema mjesta sumnjama u njihovu vjerodostojnost. Posebice oko činjenice da je nakon borbi u kamionu Zelenih beretki vratio se u Bihać – kako bi rat nastavio na strani koju je tada odabrao. Deset policajaca (Srba) koji se spominju u presudi, prethodno je ušlo u sastav MUP-a Republike Srpske, a jedini koji je ostao bio je Dragan Lukač. Ostalo zaključite iz navoda presude.
SADRŽAJ PRESUDE:
„Pitanje snaga koje su se nalazile u rejonu bolnice i koje su, prema riječima svjedoka Mušića, uzvraćale vatru, razjasnio je svjedok odbrane Dragan Lukač, koji je pojasnio da je na tom mjestu bila stacionirana Manevarska jedinica policije iz Bihaća, koju je predvodio Ramo Brkić. Prema riječima svjedoka, ova jedinica je došla neposredno pred izbijanje sukoba po nalogu CSB Bihać i u tom trenutku “situacija na ulicama grada je bila čudna, nije bilo civila i vladala je neka napeta atmosfera”. Bilo je još policajaca iz Bihaća (Bošnjaka, op. a.) koje je svjedok zatekao, ali nije znao zašto su poslani, a za dolazak ovih jedinica je čuo i svjedok odbrane Slobodan Majkić, navodeći da se jedna grupa policajaca iz Bihaća i Velike Kladuše kretala u rejonu benzinske pumpe.
Svjedok Dragan Lukač dalje navodi kako su svim pripadnicima policije po dolasku pred željeznički dom podijeljene maskirne uniforme, uz obrazloženje da plave standardne policijske nisu prikladne za obezbjeđenje vitalnih objekata u gradu, što je, prema iskazima svjedoka, bio temeljni zadatak Manevarske jedinice. Prilikom podjele uniformi i naoružanja, bio je prisutan i komandant operativne grupe Armije RBiH Ramiz Dreković, čija uloga svjedoku nije bila poznata u to vrijeme.
Osim toga, bilo mu je čudno zašto se po dolasku nisu javili u prostorije SJB kako je uobičajeno, već su odmah postavljeni na obezbjeđenje gornjeg dijela grada, gdje je bila neka ambulanta u blizini partizanskog groblja. Svjedok odbrane Ramo Brkić, koji je predvodio Manevarsku jedinicu, potvrdio je da u prostorije SJB nisu ulazili, ali je načelnik Velić bio informisan o svemu te je čak trebao odrediti 10 pripadnika stanice za sastav Manevarske jedinice. Međutim, u tom pravcu su postojali izvjesni nesporazumi, jer je načelnik smatrao da nema potrebe za anagžiranjem Manevarske jedinice s obzirom na to da su imali Opštinski štab Teritorijalne odbrane, kojem je pretpotčinio pripadnike policije pa tako nije ni znao gdje se nalazi 10 policajaca koje je svjedok Brkić imao na spisku i koji su trebali ući u sastav Manevarske jedinice (misli se na Srbe koji su već prešli u sastav MUP-a RS, op. a.).
One koji su tog dana bili prisutni u Manevarskoj jedinici, svjedok Brkić je rasporedio ispred pet vitalnih objekata u gradu: bolnica/Dom zdravlja, pošta, stanica policije i zgrada Opštine, u kojoj je oko 17 sati održavan sastanak, kojem je, navodno, prisustvovao i komandant Špiro Niković. U to vrijeme pala je prva granata i počela je pucnjava, nakon čega je javljeno da je ranjen pripadnik Manevarske jedinice upravo kod Doma zdravlja, o čemu je svjedočio i Dragan Lukač, u to vrijeme raspoređen na obezbjeđenje Doma zdravlja. On (Lukač, op. a.) pojasnio je da je u poslijepodnevnim časovima, oko 17.30 sati, po izlasku iz auta počelo pucanje sa svih strana, da bi nakon nekoliko minuta svjedok vidio grupu naoružanih ljudi koji pucaju, na kojima je kasnije, kada su prišli bliže, vidio oznake ljiljana.
Ranjeni pripadnik Manevarske jedinice odmah je prebačen u Cazin. Nakon toga nastaje pometnja, ljudi traže zaklon od pucanja razilazeći se. Svjedok Lukač zajedno sa pripadnikom jedinice Jasminom Grošićem, ne znajući iz kojeg pravca dolazi pucnjava, odlazi prema donjem dijelu grada. Tom prilikom u samom gradu sreću ponovo naoružane ljude u raznim maskirnim uniformama s istim oznakama ljiljana. Na sličan način prvobitno stanje nakon početka sukoba opisuje pripadnik iste jedinice Ale Šiljdedić, saslušan kao svjedok odbrane, koji je u to vrijeme bio raspoređen ispred policijske stanice unutar koje je vidio naoružane grupe u čohanim policijskim uniformama.
S namjerom da napusti Bosansku Krupu, svjedok Lukač i Grošić čekaju prelazak na lijevu obalu Une, kojom prilikom se okupio još jedan broj ljudi, među njima i jedna grupa iz Arapuše (njih oko 10 ili 12), za koje vrijeme se čulo dejstvovanje iz pješadijskog naoružanja. Po dolasku na drugu stranu rijeke, zatiču naoružane ljude u uniformama i dok su tražili prevoz za Bihać, nailazi kamion sa ceradom u kojem se nalazilo 15-20 ljudi s oznakom ljiiljana, koji su rekli da su prethodno držali neke linije oko grada, a sada idu u pravcu Stijene kod Cazina pa su krenuli s njima kako bi se dalje prebacili za Bihać.
Prije nego što je i sam prešao na lijevu obalu Une, komandant Manevarske jedinice je pokušao stupiti u kontakt sa nadređenima kako bi dobio daljnje upute za raspored i djelovanje. U sumrak je prestala pucnjava i imao je priliku razgovarati sa misijom evropskih posmatrača koja se tu nalazila, nakon čega je odlučio jedinicu povući u hotel „Stari grad“, jer Željeznički dom nije bio uslovan za odmor, međutim, nakon prozivke, ustanovljeno je da nedostaju dvojica policajaca iz Bihaća, koji su samoinicijativno napustili jedinicu i vratili se u Bihać, to su bili upravo Dragan Lukač i Jasmin Grošić“, piše na svom blogu Borislav Radovanović.
(Slobodna Bosna)