Povodom svjedočenja Radenka Draškovića u sudskom sporu između Nebojše Vukanovića i Ilije Tamindžije, na svojoj „Fejsbuk“ stranici oglasio se i narodni poslanik Ljubiša Krunić.
Tekst prenosimo u cijelosti:
„Poštovani moji Trebinjci,
Da ima pravde, a nema je, da ima države, a nema je, danas bi Luka Petrović i oni mirno stajali pred istražnim sudijom i davali iskaz o pokušaju ugrožavanja nečijeg života. Cijeli svijet bruji o tome kako je dotični sa svojim pajtašima na sastanku zvaničnog udruženja vršio pripremne radnje za izvršenje krivičnog djela.
Prema svjedočenju Radenka Draškovića, direktora UGIP-a, ne bilo gdje, nego pred sudijom, Luka Petrović, predsjednik Upravnog odbora istog udruženja, pokušao je da organizuje grupu koja bi angažovala kriminalce da premlate narodnog poslanika Nebojšu Vukanovića, mog prijatelja i saborca, a uz to i da zastraše njegovu porodicu.
Radenko Drašković nije bilo ko. Ovaj čovjek od ugleda do juče je bio načelnik Odjeljenja za privredu u Gradskoj upravi Trebinja kojom je rukovodio Luka Petrović. Dakle, nesumnjivo čovjek koji dosta zna i to je dokazao pred nedavne lokalne izbore.
Jednostavno je raskrinkao sadašnju SNSD-ovu vlast u gradu na Trebišnjici. Ipak, malo ko je vjerovao da će Drašković u jednom od brojnih montiranih procesa protiv Vukana, kao svjedok suprotne strane, tačnije Ilije Tamindžije, prozboriti o nečemu što Luku Petrovića može koštati slobode.
Da, baš tako. Teško da će mu u ovako delikatnoj situaciji Dodik i ostali priteći u pomoć. Pogledajmo samo preko ograde. Niko iz SNS-a nije se oglasio povodom optužbi na račun Dragana Markovića Palme zbog bludničenja. Ne ide sve pod tepih.
Pravosuđe Srpske je pred velikim iskušenjem. Biti ili ne biti. Doduše, ova značajna institucija dosad se više desetina puta obrukala pred likom i djelom Nebojše Vukanovića, pa bruka manje više za nju ne znači ništa.
Ali, znači nama, borcima za slobodu, prijateljima i sljedbenicima Vukanovim. Narod ga poštuje, a to će institucije ove države priznati kad tad. Što prije, to bolje po njih. Vukan je već postao simbol borbe za pravdu i samo je pitanje vremena kad će se on pitati.
Hvala i Radenku Draškoviću, jer dirnuo je u osinjak, a za to treba hrabrosti. Kako sam reče ima još šta reći na narednom suđenju.
Dozvolite mi da na kraju citiram Dantona:
„Ako još ima pravde, tada se nemam čega bojati. Ako je nema, znači da se boje oni koji hoće moju glavu. Ja znači nemam čega da se bojim. „“