Ne prestaju pritisci vladajućeg SNSD-a na svoje članove i građane kako bi na silu okupili nekoliko hiljada ljudi na partijskom skupu na Kozari. Iako se nude dnevnice, sendviči, sokovi, pivo i besplatan prevoz odziv je slab, rijetki su oni koji žele da učestvuju u režiranim partijskim predstavama, pa se članovima SNSD-a prijeti otkazima na poslu ako ne dođu u zakazano vrijeme i sjednu na autobus i upute prema Kozari.
Imajući u vidu prošlost Kozarske Dubice i drugih mjesta, stradanje naroda od ustaške ruke i fašista u Drugom svetskom ratu, u najmanju ruka je sramna, blasfemična i drska odluka SNSD-a da za partijski skup patetičnog naziva „Živjeće Srpska“, simbolično odaberu Kozaru, i da se još time hvali portparol Radovan Kovačević.
Kozara je mjesto i simbol stradanja Srba, Dubica i druga mjesta nikada se nisu oporavili od ustaškog genocida, i da malo poznaju nacionalnu istoriju ne bi radili to što rade, organizovali koncerte i pjančenje nad kostima postradalih, vrijeđali žrtve i njihove potomke poredeći sebe nedostojne sa mučenicima i stradalnicima.
U mobilizaciju članstva nisu uključeni samo čelnici Partije, lokalnih odbora i direktori javnih ustanova već čak i direktori osnovnih i srednjoj škola, koji treba da okupe što više profesora, po potrebi i starijih učenika, a dolazak „mladih“ profesora koji su tek dobili posao na namještenim konkursima je obavezan.
Da partijskim vojnicima ne bi bilo dosadno, na Kozari će biti i pljevaljka, izvjesna Milica Pavlovića i OK bend, a možda mikrofon u ruke uzme i Lažni otac nacije i zapjeva „ne može nam ni Šmit ništa jači smo od sudbine..“
Sloboda je neprocjenjiva, i tek kad se vide ovakva poniženja članova SNSD-a, koji moraju prekinuti odmore kako bi statirali na Kozari, može se shvatiti koliko bi oni bili srećni da SNSD napokon ode sa vlasti, da ponovo budu slobodni i da prestanu pritisci, ucjene i mobing…
(Nebojša Vukanović)