Nevjerovatan skandal sa trovanjem pacijenata Kliničkog centra Banjaluka i drugih zdravstvenih ustanova u Republici Srpskoj industrijskim kiseonikom, šokantne informacije koje su u javnost plasirali Draško Stanivuković i novinar Slobodan Vasković, uzdrmali su Vladu i sistem kao zemljotres do temelja.
Grubo poigrvanje ljudskim životima je nedopustivo, a vjerovatno da će ova afera pokazati zbog čega Republika Srpska i BiH imaju najveću smrtnost oboljelih od korone u svijetu posle Perua, i zašto smo se pretvorili u Crnu rupu Evrope.
Ćutanje odgovornih, nervozni odgovori ministra Šeranića i panični ispadi Dodika, Željke i ostalih koji galamom i nemuštim napadima pokušavaju umiriti narod suludim izjavama da „Sarajevo“ nije dalo dozvole, dokumentaciju i saglasnosti dborskoj firmi TNG Tehnogas, koju vodi njegov bivši ministar policije Stanislav Čađo, koji se naprasno povukao iz javnosti od kako je osumnjičen za ubistvo mladića Nikole Đurovića u Banjaluci kad se trkao sa kolegama ministrima iz Vlade, pokazuju da je meta pogođena u centar i da su nažalost tačne informacije iznesene u javnosti da su se oni koji su položili hipokratovu zakletvu poigravali ljudskim životima zbog pohlepe i trke za novcem.
Stotine vojnika Vojske Republike Srpske poginulo je u proboju koridora do Bijeljine i Srbije u ljeto 1992. godine zbog kiseonika, nakon što je u Banjaluci umrlo 12 beba, i niko nije mogao tada ni pomisliti da će se neko drznuti i u miru poigravati sa životima ljudi mijenjajući medicinski i industrijski kiseonik zbog novca i profita.
Svi odgovorni, od ministra zdravlja Alena Šeranića, koji je znao šta se događa ali je ćutanjem postao saučesnik u teškom krivičnom djelu, direktora KBC Banjaluka Vlada Đajića, direktora Bolnice u Bijeljini Zlatka Maksimovića do ostalih odgovornih, odmah moraju podnijeti ostavke ili biti smijenjeni, jer je ovaj skandal vrhunac beščašća, nemara, beskrupuloznosti i neodgovornosti prema građanima.
Sve institucije Zemlje čuda su zarobljene, i ovaj slučaj će se zataškati, kao i svi ostali, ukoliko neka međunarodna stručna komisija, recimo Svjetske zdravstvene organizacije, ne dođe i ne ispita šta se dogodilo i kakve su posledice nemara i zloupotreba po zdravlje ljudi, šta je uzrok ogromne smrtnosti građana Srpske i BiH. Medicinski kiseonik puni se, označava, distribuira, i koristi po strogo kontrolisanim pravilima i uslovima kako bi se izbjeglo bilo kakvo zagađenje, i zbog toga je mnogo skuplji od tehničkog industrijskog kiseonika.
Ova afera mora dobiti sudski epilog, pravosnažne zatvorske kazne za sve odgovorne, i mora poslužiti svima kao opomena da niko ne smije da se poigrava sa ljudskim životima zbog trke za profitom, zloupotrebama i namještanja poslova u zdravstvu po partijskoj liniji.