Član Predsjedništva PDP-a i poslanik te stranke u Narodnoj skupštini RS, Ljubiša Krunić, tvrdi da ne postoji nijedno razumno objašnjenje za ponašanje građana koji ne izlaze na izbore i nijemo posmatraju kako aktuelna vlast uništava Republiku Srpsku.
U intervjuu za Moju Hercegovinu Krunić, između ostalog, komentariše dešavanja sa posljednje posebne sjednice parlamenta Srpske, da li je Milorad Dodik pogazio svoja ranija obećanja o vraćanju dejtonskih nadležnosti RS, govori o šansama opozicije da na predstojećim izborima ima zajedničke kandidate za najvažnije pojedinačne funkcije…
Kako ocjenjujete rasplet posljednje posebne sjednice Narodne skupštine? Da li je Dodik ponovo “kapitulirao” ili je, kako tvrde pripadnici vladajuće koalicije, lider SNSD-a pokazao “državničku mudrost”?
Navedenu sjednicu Narodne skupštine ocjenjujem kao još jednu zloupotrebu od strane Milorada Dodika. Bruka i sramota! Vidjeli smo još jednu zloupotrebu i ruganje sopstvenom narodu, kao i srozavanje ugleda ove institucije. Međutim, s obzirom da se to ponavlja, cijenim da se nije desilo ništa spektakularno novo. Čak sam siguran da je ovo dobro utaban put i da će ovakvih sjednica biti još mnogo. U ambijentu gdje postoji iole razvijena politička kultura, mogli bi konstatovati da je Dodik kapitulirao, ali treba biti oprezan. Navikavamo se na njegove mangupske poteze uličarskog, kafansko-vašarskog tipa. A to je izuzetno opasno. Niko iz njegovog tabora neće priznati da je kapitulirao, jer on je za njih “Bog” i “Veliki Baja”.
Postoji li način da se opozicija u Narodnoj skupštini izbori za jednak položaj sa poslanicima vladajuće većine, budući da je posljednjim izmjenama Poslovnika značajno sužen prostor za diskusije, a opozicionim poslanicima se sve češće oduzima riječ?
Naravno da se u navedenom smislu ne možemo izboriti sa poslanicima vladajuće koalicije. Taj Poslovnik je i izmijenjen da nas stavi u inferioran položaj. Sjetite se sjednice na kojoj je Dodik zavapio da se skrati vrijeme obraćanja poslanika. Sa onako bahatim vođenjem sjednica Skupštine i sa onolikom dozom pristrasnosti, mi jesmo u problemu. Mi u Skupštini imamo šta da kažemo, hoćemo da kažemo, hoćemo da mijenjamo ono što nije dobro, ali režimu baš to ne odgovara. Jedan od načina da nas spriječe i utišaju je upravo opstrukcija rada, oduzimanje riječi, prekidanje govornika.
Vaš kolega iz opozicionih redova, Nebojša Vukanović, na posljednjoj sjednici čak je i udaljen iz parlamenta.
Vrhunac parlamentarnog sadizma i idiotluka jeste udaljavanje poslanika Nebojše Vukanovića sa posljednje sjednice. Ako tome dodamo Miloradovo pokazivanje srednjeg prsta i pljesak “prve dame” entiteta, onda Vukanovo protjerivanje pokazuje pravo lice aktuelne vlasti.
Vjerujete li da će doći do dogovora o jednom opozicionom kandidatu za srpskog člana Predsjedništva BiH, budući da je Jelena Trivić već viđena kao kandidat za predsjednika RS?
Od životne važnosti je da opozicija izađe sa samo jednim kandidatom za srpskog člana Predsjedništva BiH. Nemamo šanse sa dvojicom ili više kandidata. To je jasno svima. Sjetimo se izbora za gradonačelnika Prijedora 2020. godine. Tada smo napravili greške koje nas i danas koštaju.
Djeluje da je SDS odlučan da ima svog kandidata za srpskog člana Predsjedništva BiH, a tu kandidaturu, po mnogima, svojim dosadašnjim radom zaslužio je Nebojša Vukanović.
Vukan je zbog svog iskrenog opozicionog rada neko ko zaista zaslužuje svaki oblik poštovanja i uopšte nemam dilemu da je on jedan od stubova opozicije. Svi koji su iskreno u opoziciji treba da budu toga svjesni, a oni koji se prave da nisu svjesni – nisu iskreni opozicionari. Ja ću poštovati svaki dogovor koji se postigne unutar SDS-a, zajedno sa Nebojšom Vukanovićem. Prihvatiću i iskreno raditi za kandidata koga će oni zajedno predložiti.
Da li je DNS bliži vlasti ili opoziciji? Može li doći do dogovora o saradnji sa tom strankom?
Što se tiče DNS-a, mogu da kažem da je ta stranka u mojoj Izbornoj jedinici 9 na svakom mjestu u koaliciji sa SNSD-om i čine skupštinsku većinu. Tako je u Gacku, Čajniču, Rudom, Foči. Takođe, posljednja dešavanja u Prnjavoru, gdje je DNS pomogao SNSD-u da napravi skupštinsku većinu, daje mi za pravo da sumnjam u iskrene opozicione namjere DNS-a. Naravno da u DNS-u postoji dosta časnih i poštenih ljudi, koji zaista razmišljaju opoziciono.
Šta je potrebno uraditi kako bi izlaznost građana na predstojeće izbore bila što veća? Po mnogim ocjenama, ukoliko opozicija ne uspije da animira dosadašnje apstinente da izađu na izbore, biće joj teško da porazi aktuelni režim.
Borba tek predstoji. Nema neke posebne formule kako animirati apstinente. Zavladala je letargija i mirenje sa sudbinom. Ipak, uz dobru medijsku kampanju i rad na terenu, rad sa svakim čovjekom, ukazivanje na rješenja, a ne samo kuknjava, sigurno je da će dati rezultat. Ono što nikako ne shvatam jeste narodna apatija, nezainteresovanost, indiferentnost, inertnost ili bilo koju još riječ da upotrijebim na sve što se događa. Građani su gladni, makar većina njih, parlament prevrtljiv, borci zapostavljeni, korupcija cvjeta, mladi odlaze, vlast laže i krade, uvode nam sankcije, a narod ćuti!? Mislim da je to tema za psihologe. I nakon svega, neki kažu: “Mene izbori ne interesuju”. Pa koga treba da interesuju? Poručio bih građanima da su do kraja iscrpili svoje pravo na ravnodušnost i neupućenost i da, jednostavno, moraju u oktobru izaći na izbore i eliminisati ovu nenarodnu vlast. U suprotnom, ambis nam ne gine.