Cijela Evropa smanjuje sve moguće rashode, ide na štednju, a šta mi radimo?, zaključiće će nedavno političko-ekonomski analitičar Draško Aćimović. Gledajući tendere, naše javne institucije – troše.
Republički zavod za statistiku RS izdvojio je skoro 900.000 maraka samo na kancelarijski namještaj. Ako tome dodamo i novu hardversku infrastrukturu, iznos se penje na oko dva miliona maraka!
Pandemija virusa korona, agresija Rusije na Ukrajinu, kriza, inflacija, neizvjesnost, sve lošiji životni standard građana obilježili su prethodni period. I dok zapadne države „zavrću pipu“, pokušavaju raznim programima pomoći olakšati privrednicima i stanovništvu, trošiti racionalno i uštedjeti što više, u BiH se nije puno toga promijenilo u odnosu na period prije krize.
Povećavaju se plate političarima, službenicima, troše milioni na nova vozila i njihovo održavanje, najavljuje se povećanje broja budžetskih korisnika… O stvarnim problemima malo ko brine.
Evo još jednog konkretnog primjera koji pokazuje na šta se troši novac u Bosni i Hercegovini. Republički zavod za statistiku Republike Srpske nedavno je proveo tender vrijedan čak 760.593,76 KM bez PDV-a, odnosno oko 890.000 KM s uračunatim porezom. Predmet nabavke – kancelarijski namještaj!
Dakle, blizu 900.000 KM Republički zavod za statistiku potrošio je samo na kancelarijski namještaj. Iako nam nisu odgovorili na upit, vjerovatno je riječ o opremanju novokupljenih prostorija. Prema pisanju medija, prostorije su kupljene sredstvima Vlade RS za 12 miliona maraka, a za potrebe Pravobranilaštva Republike Srpske i Republičkog zavoda za statistiku, u zgradi sagrađenoj u blizini Vlade RS u Banjoj Luci.
Tendersko pretjerivanje
Prije nego što pojasnimo zašto je i sam tender sporan, te kome je ugovor dodijeljen, osvrnimo se na to šta je kupljeno. Evo nekoliko najzanimljivijih stavki.
Zavodu su tako, između ostalog, trebale:
– četiri umjetničke slike dimenzija 1200×800 – tehnika slikanja ulje na platnu, motiv priroda
– stilski dvosjed precizno postavljenih dimenzija, izrađen od bukovog drveta, bajcan u ton trešnje, lakiran lakom sa 80% sjaja, tapaciran kvalitetnim štofom
– dvije stilske fotelje preciznih dimenzija, istog materijala i boje kao i stilski dvosjed
– tri tepiha niskog flora dimenzija 290×200, od sintetičkih vlakana, s gustinom tkanja od 1.100.000 tačaka po metru kvadratnom, težine 2.800 grama po metru kvadratnom, s orijentalnim i geometrijskim motivima u sivo-plavim tonovima
– 32 žardinjere s pocinčanim koritom od bukovog masiva, furniranog medijapana i furnirane iverice, bajcano u ton trešnje, lakirano lakom sa 80% sjaja, te je opisano kako tačno trebaju žardinjere izgledati
– brojni radni stolovi, stolice, česme, frižideri, vješalice, kasete, ormari, komode, vitrine, paneli, pregrade, korpe za otpatke… Za većinu nabrojanog su precizno određene dimenzije, boje (mahom namještaj bajcan u ton trešnje) i oblik.
Ovako postavljena tenderska dokumentacija jasno upućuje na tzv. crtanje nabavke, što nije dozvoljeno Zakonom o javnim nabavkama BiH. Stoga ne čudi što je došla samo jedna ponuda, koja je na kraju i prihvaćena, i to konzorcija firmi Nova Dipo i Enterijeri Vrbas. Njihova ponuda bila je tek oko 85 maraka niža od procijenjene.
Obje firme u vlasništvu su porodice Ćubić – firma Nova Dipo u vlasništvu je kompanije Niskogradnja iz Laktaša, a čiji je vlasnik Ljubomir Ćubić. Vlasnica firme Enterijeri Vrbas, koja je u 2021. godini imala samo jednog zaposlenog, je Đurđa Ćubić.
Firma Nova Dipo prošle godine je došla u centar pažnje kada su iz Saveza sindikata RS objavili da je dio radnika ove firme dobio otkaz samo zato što su osnovali sindikat, što su čelnici kompanije kasnije demantovali.
Mediji su izvijestili i da je Ćubićeva firma Niskogradnja kažnjena jer su istresali građevinski otpad na obale Vrbasa, te da je Investiciono-razvojna banka Republike Srpske dva puta državnim novcem spašavala ovu firmu od propasti.
Osim što su preciznim „crtanjem“ naslikali kakav to namještaj žele, iz Republičke agencije za statistiku RS su uspjeli da onemoguće brojne druge ponuđače da se uopšte jave na tender.
Naime, od ponuđača se tražilo da dostave dokaz da su imali zaključen ugovor u vezi s isporukom kancelarijskog namještaja u vrijednosti od najmanje 300.000 KM! Dalje, od ponuđača se tražilo da imaju važeći sistem upravljanja kvalitetom ISO 9001:2015, ISO 28000:2007 i FSC, da imaju najmanje jednog diplomiranog inžinjera arhitekture s najmanje pet godina radnog iskustva, tri tehničara koji rade pripremu u proizvodnji s najmanje tri godine radnog iskustva, 20 radnika koji rade u proizvodnji s najmanje tri godine radnog iskustva…
Sve ovo, jasno je, značajno je ograničilo tržište i sve je rezultiralo time da na adresu stigne samo jedna ponuda, ona od firmi u vlasništvu porodice Ćubić, čija je vrijednost bila skoro identična procijenjenoj.
Recimo i to da je Republičkom zavodu za statistiku, osim namještaja, trebala i nova hardverska infastruktura, pa ni tu nisu štedjeli. Očekivano, jedinu ponudu poslala je firma Prointer, vrijednu preko milion maraka s uračunatim porezom. Vrijednost njihove ponude bila je blizu procijenjene vrijednosti nabavke.
(zurnal.info)