Na prošlim lokalnim izborima Banjalučani su odlučili da su potrebne promjene, ali one nisu bile potpune. Nakon 20 godina najveći grad u Srpskoj dobio je gradonačelnika koji ne dolazi iz SNSD-a, ali ipak je ova stranka zadržala vlast u Skupštini grada.
Protekle četiri godine obilježene su političkim obračunima između gradonačelnika Draška Stanivukovića i većine predvođene SNSD-om. Vrlo često ta nadgornjavanja dolazila su do tačke usijanja, a podjele u društvu su dodatno produbljivane. Obesmišljen je sistem. Ako je ono prije ovog saziva bilo loše, ovo sada je katastrofa.
PIŠE: Aleksandar Stojanović
Istini za volju, riješena su mnoga važna pitanja, ali čini se da nikad više nije bilo ni onih spornih. Obje strane su odgovornost prebacivale na onog drugog, a pokušaj da se nešto rasvijetli do kraja od starta je bio osuđen na propast. U svim tim nadgornjavanjima najviše su ispaštali grad i građani.
Svako ovaj mandat ocjenjuje različito. Svako zasluge za dobro i krivicu za loše pripisuje ovako ili onako, ali svi su saglasni da ko god bude sljedeći gradonačelnik, neophodno je da ima i skupštinsku većinu. Sa tim su saglasni i sadašnji gradonačelnik i odbornici. Prosto, ovakvo stanje je neodrživo.
Zanimljiva trka
Već sada je izvjesno da će izborna trka biti veoma zanimljiva i tijesna, te da niko ne može biti siguran u apsolutnu pobjedu. Potrebno je voditi računa o mnogim detaljima, a ko god želi da ostvari svoje ciljeve, moraće pružiti i preko svog maksimuma.
Kako bi sve moglo izgledati poslije 6. oktobra, teško je prognozirati. O potencijalnom sastavu Skupštine grada pisali smo već OVDJE.
Međutim, sami izbori neće biti rješenje sage, jer najinteresantnije će biti postizborne kombinatorike. Jedna od njih je i ta ko bi i na koji način najlakše mogao okupiti skupštinsku većinu oko sebe. Već sada je jasno da su tri najozbiljnija kandidata Nikola Šobot, Draško Stanivuković i Jelena Trivić.
Jelena Trivić
Jelena Trivić ulazu u trku za gradonačelnika nakon poraza na izborima za predsjednika Republike Srpske, za koje i dalje tvrdi da su bili neregularni. Nakon toga uslijedio je i rastanak sa PDP-om, a ona u kampanju ulazi sa pričom da je “jedini pravi opozicioni kandidat”.
Trivićeva je neko ko apsolutno odbija saradnju sa SNSD-om i strankama oko njega, a često navodi da je uslov za saradnju sa PDP-om distanciranje od Stanivukovića. Kako je već sada izvjesno da će SNSD i PDP imati apsolutno najviše mandata u Skupštini, a da se PDP neće distancirati od Stanivukovića, može se reći da će Trivićeva imati podršku svog Narodnog fronta, Liste za pravdu i red i SDS-a.
S obzirom na to da će te stranke osvojiti najviše šest mandata, a da Trivićeva ne želi saradnju sa PDP-om i SNSD-om sa koalicijom, ukoliko ona bude novi gradonačelnik, jasno je da neće imati skupštinsku većinu. I ne bi se ponovila situacija kao sa Stanivukovićem kao gradonačelnikom, jer on je imao kakvu-takvu saradnju sa većinom, već bi njen mandat više ličio na ono što smo mogli vidjeti u Bijeljini, gdje Ljubiša Petrović nije imao nikakvu saradnju sa Skupštinom.
Draško Stanivuković
U trku za gradonačelnika 2020. ušao je kao žestok opozicionar, a u trku 2024. ulazi s oreolom “izdajnika opozicione ideje” i optužbama za saradnju sa SNSD-om. Realno gledajući, saradnja sa skupštinskom većinom bila je neophodna kako bi se išta uradilo u gradu. O tome koliko je urađeno, neka građani sude na izborima.
Stanivuković se tokom ove četiri godine pokazao kao vješt pregovarač i trgovac, a u nekoliko navrata uspio je privoliti skupštinsku većinu na svoju stranu. Odnosno, znao je dobiti podršku stranaka okupljenih oko SNSD-a za mnoga pitanja. Međutim, takva pozicija mu nije bila lagodna jer je morao pristajati na ustupke i sigurno je da ne želi opet da se dovodi u situaciju da zavisi od nečije dobre volje.
Ukoliko PDP osvoji sedam ili čak osam mandata, Stanivukoviću će opet biti potrebno osam ili devet odbornika. Najlakše bi mu bilo da uđe u koaliciju sa SNSD-om, ali taj scenario skoro je nemoguć. Tako da se mora okrenuti drugim strankama. Izvjesno je da podršku neće dobiti od onih koji podržavaju Jelenu Trivić, pa tako podršku mora tražiti među odbornicima Ujedinjene Srpske, Socijalističke partije, Demosa, SPS-a…
Tu se, prije svega, mora desiti da te stranke osvoje dovoljan broj mandata, odnosno kako je gore rečeno, osam ili devet. Ukoliko se to desi, Stanivuković će imati težak zadatak da ih privoli na svoju stranu. Ipak, imaće šta da im ponudi i sigurno je da neće štedjeti. Ide mu u prilog i to što SNSD još ni sa kim nije potpisao koalicioni sporazum u Banjaluci, a Stanivuković se uzda i u trzavice poput onih sa Demosom.
Ali, nikada ne treba potcijeniti ni snagu SNSD-a, niti njihovu moć da svoje partnere zadrže. Pitanje je koliko će dozvoliti da stranke koje su “na grbači” SNSD-a stvorile infrastrukturu sada sve to izdaju i priklone se Stanivukoviću.
Dakle, aktuelni gradonačelnik ukoliko osvoji novi mandat, teško da može računati na podršku SNSD-a, NF-a, SDS-a i Liste za pravdu i red, dok će mu biti vrlo teško, ali ne i nemoguće, da stranke iz koalicije SNSD-a privoli na svoju stranu. Ali, u politici nema iznenađenja i sve je moguće. Pogotovo u postizbornim kombinatorikama…
Nikola Šobot
Najlakši posao oko sastavljanja većine ukoliko pobijedi imao bi Nikola Šobot, prije svega zbog snage SNSD-a i njihovog koalicionog kapaciteta. Ukoliko ostvari pobjedu i za gradonačelnika i kao stranka, SNSD bi ponovo u potpunosti povratio Banjaluku kao jako uporište i sigurno da bi s takvim pedigreom imali lagodnu poziciju u gradskim institucijama.
Bez obzira što postoje neke trzavice između gradskih odbora manjih stranaka iz koalicije sa SNSD-om, Nikola Šobot je neko s kim oni nemaju nikakvih problema i s kim bi sigurno lako pronašli zajednički jezik. I možda ključno, niko od njih nema sukob sa Miloradom Dodikom i u slučaju pobjede Šobota, sigurno bi i Dodikova podrška Šobotu doprinijela da se ponovo uspostavi dobra saradnja među strankama.
Šobot se u ovom periodu prije kampanje pokazao kao neko ko želi da razgovara i izgladi odnose, a čini se da u tome uspijeva. Takvim pristupom pokazao je političku volju da u gradskim institucijama uspostavi balans i povrati sistem, što će mu, ukoliko bude gradonačelnik, sigurno biti veliki plus kod koalicionih partnera.
Ipak, od najveće važnosti za Šobota će biti da SNSD ostvari rezultat nešto bolji nego prošle godine kako bi imali dovoljan broj mandata koji bi im garantovao dobru poziciju za pregovaranje.
Zaključak
Na kraju, važno je napomenuti da je velika razlika između onog prije i onoga poslije izbora. Svi znamo kako se kaže za politiku, a to najviše dolazi do izražaja u postizbornim kombinatorikama. Ono što se pričalo tokom kampanje više ne važi i počinje jedan sasvim drugačiji proces u kojem je sve moguće.
U ovom mandatu se pokazalo da Gradska uprava može funkcionisati i bez načelnika i bez zamjenika gradonačelnika, te da se odluke mogu donositi na različite načine. Tako da niko neće ulaziti ni u trule sporazume, jer možda bi im baš ovakva situacija najviše pogodovala. Drugim riječima, kod političara nema gubitnika.