Koliko je samo evropskih utakmica Crvena zvezda odigrala kroz svoju bogatu povijest… Impresivna brojka – 427! Još nevjerojatniji je podatak da se samo jednom srela s večerašnjim protivnikom, u drugom kolu Lige prvaka. Zapravo, radilo se o dvomeču odigranom davne 1981. godine u okviru četvrtfinala Kupa prvaka.
Inter je tada bio sretniji i plasirao se u polufinale, gdje ga je kasnije izbacio Real Madrid. Danas su uloge potpuno drugačije…
Prva utakmica odigrana je 4. marta 1981. u Milanu, baš na 36. rođendan Crvene zvezde. Prije dvoboja s Interom, crveno-bijeli su osigurali proljeće u Europi eliminacijom Basela, zahvaljujući golovima novajlija Srebrenka Repčića i Rajka Janjanina. Bila je to nova generacija koja je mnogo obećavala. Zvezda je, bez predaje, otišla na San Siro. Ekipa Branka Stankovića, poznatog kao Ambasador, pružila je ozbiljan otpor talijanskoj ekipi koju su predvodili Altobelli, Muraro, Kazo, Prohaska, Bergomi i Bepe Baresi, brat slavnog Franka Barezija.
Na drugoj strani, Zvezdu su činili: Dragan Simeunović, Zlatko Krmpotić, Mile Jovin, Slavoljub Muslin, Milan Janković, Dragan Miletović, Ivan Jurišić, Miloš Šestić, Srebrenko Repčić, Rajko Janjanin i Ljubiša Stojanović.
Ekipa trenera Eugenija Bersellinija krenula je agresivno, no Zvezda se uspješno branila i povremeno opasno prijetila. Ali, kako to često biva, sreća im je okrenula leđa u ključnom trenutku. Na samom kraju prvog poluvremena, mađarski sudija Karolj Palotaj gotovo je označio kraj poluvremena kada je Kazo opalio po lopti iz daljine i svladao Simeunovića, koji je tada mijenjao Aleksandra Diku Stojanovića na golu. Bio je to šok za Zvezdu.
U nastavku susreta, Beograđani su se oporavili i pružili mnogo bolju igru. Bio je to zaista neobičan meč. Slavoljub Muslin napustio je igru već u 19. minuti zbog ozljede, a zatim je u 67. minuti Simeunović morao izaći iz igre nakon što je nekoliko minuta ranije obranio penal Altobelliju. Na gol je stao treći golman, Goran Živanović. Zvezda je preuzela inicijativu, a u 75. minuti, nakon sjajnog solo prodora Šestića, Repčić je postigao gol za izjednačenje. Utakmica je završila rezultatom 1:1, iako je Zvezda stvorila nekoliko prilika za pobjedu nakon što su izjednačili.
Čak i s promašenim penalom Intera, crveno-bijeli su bili bliže pobjedi. Tada su svi zvezdaši pomislili – imamo šansu! Zvezda će proći dalje! Entuzijazam je rastao uoči uzvrata u Beogradu. Naboj pred revanš bio je ogroman.
Uoči te odlučujuće utakmice, atmosfera je bila nevjerojatna. Reka ljudi hrlila je ka stadionu, ispred Marakane pekao se vo težak nekoliko stotina kilograma, a službeni podatak kaže da je utakmicu gledalo 88.000 navijača. Stariji navijači pričali su da je na tribinama bilo i cijelih 100.000 ljudi. Publika je bila u ekstazi i zbog povratka kapetana Vladimira Petrovića Pižona u startnu postavu. Sve je mirisalo na jednu veliku Zvezdinu noć.
Međutim, uz brojne navijače Zvezde, te je večeri, 18. marta, na Marakani boravio i maler. Crveno-bijeli su stvorili više od 10 stopostotnih prilika, tresle su se prečke, stative, ali rani, šokantni gol Murara u 13. minuti bio je dovoljan Interu za prolaz među četiri najbolje ekipe. Bio je to jedan od najbolnijih poraza u povijesti Crvene zvezde.
Tako je jedna sjajna generacija ostala praznih ruku. Deset godina kasnije, nova generacija popela se na krov Europe, baš u Italiji, u Bariju.