Predsjednik zna posao, kada je mogao pomoći porodici, užoj i široj rodbini, kumovima i pojedinim stranačkim ulizicama, moći će da obezbijedi pristojne prihode i za ono malo mladića i djevojaka koji još vjeruju u njegove bajke o svijetloj sadašnjosti.
Prolaze dani Miloradu Dodiku tokom kojih mora razmišljati o tri stvari.
Prva, kako izbjeći da ne bude uhapšen po nalogu Suda BiH.
Drugo, pratiti da se ne osile i izdaju ga „mangupi u vlastitim redovima“.
Treće, treba osmisliti kako se ulizivati puku da prihvate kako je njegova sloboda potrebna za njihov opstanak i prosperitet.
Smislio je tako rečenicu kako će se njegov SNSD uvijek boriti za Republiku Srpsku koja je „jedini okvir u kojem mladi ljudi mogu da budu svoji na svome“.
„Zbog mladih ljudi se mora boriti da se ne bi demontirala Republika Srpska“, poručio je Dodik.
Evo prijedloga šta bi višestuko zabrinuti predsjednik mogao učiniti za mlade ljude u Republici Srpskoj.
Primjera radi, da im obezbjedi jednake uslove kao što je onomad uradio za svog sina, da im objezbjedi kredit od tri miliona maraka, kako ne bi bili „narkomani ili klošari“, kako je sam komentarisao ovu novčanu podršku mladom Igoru Dodiku.
Druga opcija, pomoći mladim ljudima širom Republike Srpske jeste neki angažman u državnoj sinekuri. Ne mora biti baš kao za kćerku Goricu kada je postala šef kabineta Ministra za ekonomske odnose sa inostranstvom Željke Cvijanović, ali služba je služba.
Za one koji nisu radi da barataju milonima u privatnom biznisu ili „luftirati“ u kabinetima, ima i treća opcija. Mogao bi proširiti krug nadničara za branje voća u njegovom voćnjaku, pa umjesto samo članovima stranke poziv uputiti svim nezaposlenim mladim ljudima, mogao bi „podebljati“ dnevnicu koja bješe deset feninga po ubranom kilogramu voća, a sve kako se ne bi „demontirala Republika Srpska“.
Biće sigurno bolja onda „Djedova rakija“ koju iz porodičnih voćnjaka crpi „Agrodestil“ kojim upravlja Goričin suprug Pavle.
Dok obavljaju berbu, može mladim ljudima predsjednik lično objasniti kako razviti porodični biznis firmama „Agro voće“, „Fruit Eco“ i „Global Liberty“ i kako on lično sa suprugom od skomnog imanja ostvari profit od 150.000 maraka.
Možda neko od njih otvori restoran, jedino će biti problem da dobije eksluzivno pravo prodaje hrane i pića kao što je onomad na teniskom turniru „Srpska Open“ imao restoran „Agape“ Gorice Dodik.
Predsjednik zna posao, kada je mogao pomoći porodici, užoj i široj rodbini, kumovima i pojedinim stranačkim ulizicama, moći će da obezbijedi pristojne prihode i za ono malo mladića i djevojaka koji još vjeruju u njegove bajke o svijetloj sadašnjosti.
Šta prije svega Dodik duguje onima na koje se poziva i koje poziva da ga brane od istražnih postupaka? Duguje objašnjenja o brojnim poslovima koji su tokom njegove vladavine sklapani i iz kojih su njemu odani tajkuni izlazili sa enormnim profitom, počesto i na račun budžeta. Evo samo nekoliko primjera koji još uvijek zahtjevaju odgovore:
– Predočiti detalje ugovora „Lutrije“ Republike Srpske i kiparske firme „Glori“ kojeg je utanačio njegov kum Mile Radišić.
– Objaviti dokumentaciju o privatizaciji Robne kuće Boska u Banja Luci.
– Reći ko su suvlasnici Kompgrapa?
– Objasniti kako je dodijeljena koncesija firmi „Agrovoće“ Gorana Dodika, brata Milorada?
– Saopštiti kolika je plaćena naknada za šume, njive, voćnjake i pašnjake u blizini Bakinaca, prepisane na u međuvremenu ugašenu firmu „Agro voće“?
– Ko je bio prethodni vlasnik njegove polovine vile na Dedinju i ko je komšija u drugoj polovini vile?
– Da li još ima u prodaji korpi za smeće i pepeljara u pojedinačnoj vrijednosti većoj od hiljadu maraka nabavljanih za zgradu vlade i koje su inostrane firme?
Lista netransparetnih poslova je mnogo, mnogo duža. U konačnici, ako želi da uvjeri mlade u Republici Srpskoj u svoje poštenje, da li bi predsjednik pristao da pokaže svoje račune uključujući i banke u inostranstvu?
Ili su one priče o milijardama ipak tačne?
(Žurnal) Foto: BN