Anđelija K. iz Obrenovca, ogolila je svoju emotivnu životnu priču u kojoj je otkrila nevjerovatne detalje. Kad joj je bilo najteže, pomoć je potražila na Ostrogu, a ono što joj se tamo dogodilo, pamtiće dok je živa.
Njenu ispovijest prenosi se u cjelosti.
U životu sam mogla svašta da očekujem, ali ne i da će da me ostavi dečko sa kojima sam provela 9 godina u vezi. Počeli smo da živimo zajedno, bili smo na korak do braka… Ali, kad sam bila ubijeđena da nam je najljepše i kad sam se spremala za to da postanem supruga i majka, on me je ostavio i izbacio iz kuće. Saznala sam da je to uradio zbog dosta mlađe djevojke koja nam je redovno dolazila u kuću. Mislila sam da je samo prijateljica njegovoj sestri, ali se ispostavilo da me je sve vrijeme varao sa njom.
Tugu koju sam tada osjetila nikada ranije nisam doživjela. Svijet mi se preko noći srušio na glavu, ostala sam potpuno sama. Doživjela sam nervni slom, nisam znala kako ću dalje, jedini izlaz videla sam u tome da dignem ruku na sebe… Moja porodica prozrela je moje namjere, te nisu smjeli da se odvoje od mene, nisu me ostavljali samu čak ni kada spavam. A ja, iz dana u dan postajala sam sve depresivnija. Riješila sam da se ubijem, rekla sam sebi “ovo se mora završiti što prije”.
Bog me spasio
Koleginici sa posla pričala sam šta me snašlo, a ona kao da je osjetila da se opraštam od nje… Rekla mi je “Imala sam isti problem, riješio ga je razgovor sa sveštenikom u obližnjem manastiru”. Očajna i uznemirena, uzela sam njegov kontakt i pozvala ga, a on mi je rekao da mogu da dođem kad god poželim. Nisam dugo čekala, otišla sam sutradan u manastir, a ono što sam tamo doživjela bilo je veliko otrežnjenje.
“Dijete moje, Bog nikome ne daje veći krst nego što ga može ponijeti na svojim plećima! Zapamti to!”, rekao mi je i otvorio mi oči. Nakon pola sata razgovora, krenula sam kući, a kad sam izlazila povikao je “Stani!”, skamenila sam se i okrenula se, a on je samo izustio “Djete moje, taj dečko nije za tebe! Pokušaće da ti se vrati, budi pametna, sve je na tebi! Nije za tebe, neka ti ove riječi uvijek budu na pameti!
Od tog dana, počela sam više da cijenim sebe. Poželjela sam da odem na Ostrog. Vidjela sam da iz Obrenovca idu organizovane ture, pa sam ih odmah kontaktirala. Međutim, rekli su mi da su sva mjesta popunjena, a ja sam se rastužila, piše stil Kurir.
“Na Ostrog se ne ide kad ti hoćeš, nego kad te sveti Vasilije pozove”
Nakon 5 dana pozvali su me iz agencije i rekli da su se oslobodila dva mjesta, te da moram odmah da kažem da li želim da idem. Bez razmišljanja sam prihvatila i počela da plačem od sreće. Kuma je krenula sa mnom, a ono što nam se desilo je nevjerovatno.
Iznenadila sam se kad sam vidjela koliko ljudi čeka u redu da uđe u ovu svetinju. Dok smo čekali ulazak u manastir, sveštenik je prolazio pored kolone ljudi kako bi sve blagoslovio.
Kad je došao do mene, zaustavio se. Uzeo mi je ruku i rekao “Sve će biti u redu, nemoj da brineš! Proći će!”. Odjednom sam počela da se smijem, dobila sam nevjerovatan napad smijeha, a zatim sam briznula u plač. Napolju je bilo gotovo 40 stepeni, nebo je bilo vedro, a onda je odjednom počeo pljusak. Kiša je lila kao iz kabla. Drugi znak mi nije trebao, sve sam shvatila! Kad je kuma pogledala u moje lice, zanijemela je od šoka! Nije mogla da vjeruje da se smijem i plačem u isto vrijeme.
Legle smo da spavamo, a oko 2 sata iza ponoći, samo sam skočila. Osjetila sam kao da me je neko izvukao iz postelje. Silu koju sam osjetila nemoguće je opisati riječima, bukvalno sam imala osjećaj kao da me je neko nosio. I vjerujem da je to bio on, sveti Vasilije.
Na putu do kuće dešavale su se nevjerovatne situacije, a ja sam konstantno dobijala znakove pored puta. Od toga dana, moj život se potpuno promijenio. Počela sam konačno da živim i da vrednujem sebe i život koji mi je Bog podario.
Zahvalna sam Bogu i dečku što me je ostavio, jer da nije, nikad ne bih naučila da živim! Ljudi, vjerujte, posle svake oluje i kiše, dolazi sunce! I da, Bog zaista nikome ne daje više nego što može podnijeti!