„Da postoji imalo političke i moralne odgvornosti, prvo bi ministar zdravlja trebao podnijeti ostavku, a za njim i cijela vlada.“
Okružni sud u Banjaluci odredio je jednomjesečni pritvor Branislavu Zeljkoviću, direktoru Instituta za javno zdravstvo RS i i još trojici osumnjičenih za zloupotrebe položaja u nabavci medicinske opreme tokom pandemije.
Sva četvorica su osumnjičeni da su od 25. marta do 25. maja prošle godine iskoristili vanrednu situaciju proglašenu zbog pandemije korona virusa, te u dva odvojena slučaja oformili konzorcijum firmi koji je učestvovao na pregovaračkim tenderima Instituta za javno zdravstvo u postupcima nabavke medicinske i zaštitne opreme.
Branislav Zeljković tereti se da je u svojstvu službenog lica v.d. direktora, koji je zaključkom Vlade RS od 10.3.2020. godine zadužen da vrši nabavku medicinske opreme, lične zaštitne opreme i dezinfekcionih sredstava u svrhu sprečavanja pojave korona virusa u RS, iskorištavanjem službenog položaja i ovlaštenja pribavio korist pravnom licu “Procontrol” na štetu sredstava budžeta RS, na način da je iskorištavanjem vanredne situacije za teritoriju RS proveo postupak javne nabavke pregovaračkim postupkom bez obavještenja o nabavci. Riječ je o 50.000 komada medicinskih respiratornih maski FFP2 procijenjene vrijednosti 345.000 KM bez PDV-a.
On se dalje tereti i da je iskoristio svoj službeni položaj na način da je pribavio korist pravnom licu “Travel 4 Fun” na način da je iskorištavanjem vanredne situacije prihvatio ponudu za nabavku medicinskih zaštitnih odijela, maski za lice i profesionalnog nekontaktnog digitalnog termometra 500 komada. Sve je ukupne vrijednosti 2.388.500 KM bez PDV-a.
Branislav Zeljković bio je, ne samo direktor Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, već i član Republičkog štaba za vanredne situacije, jedan od vodećih ljudi za „borbu protiv korone“ i za donošenje mjera u Republici Srpskoj
Kao takav pojavljivao se u medijima, ljudima je gotovo svakodnevno saopštavao informacije u vezi sa svim aspektima pandemije – počev od prvih slučajeva u Bosni i Hercegovini, pa sve do procesa vakcinacije u zemlji.
Istovremeno, dok je narodu saopštavano da treba da se zatvore u svoje stanove, njih četvorica su, prema navodima, iskoristili situaciju da sebi pribave enormnu novčanu korist. Zeljković, kao direktor institucije koja je zadužena za sprovođenje nabavki zaštine medicinske opreme tokom panedmije, snosi najveću odgovornost, ukoliko se utvrde navodi iz optužnice.
Institut za javno zdravstvo oglasio se prilično šturim saopštenjem u kojem saopštavaju da se sve aktivnosti nastavljaju redovno, a da stoje na raspolaganju istražnim organima.
“Institut za javno zdravstvo Republike Srpske nastavlja da, kao i do sada, nesmetano obavlja svoje redovne aktivnosti definisane zakonima iz oblasti zdravstvene zaštite, zaštite stanovništva od zaraznih bolesti kao i drugim aktima te statutom ove ustanove, sa posebnim akcentom na vakcinaciju protiv COVID-19 i praćenje provođenja protivepidemijskih mjera kad je virus korona u pitanju. Povodom istražnih aktivnosti MUP-a RS i Republičkog javnog tužilaštva RS u vezi sa nabavkama medicinske i zaštitne opreme, Institut za javno zdravstvo RS je i dalje na raspolaganju nadležnim organima”, naveli su u saopštenju.
Bez obzira na ovo saopštenje, u kojem se stvari pokušavaju vratiti na „stanje redovno“, hapšenje direktora Instituta ozbiljno je poljuljalo vjeru u institucije. Pitanje je koliko ga je uopšte i bilo ovih dana nakon sveopštih političkih žurki, mitinga, defilea širom Republike Srpske tokom ljeta?
Kako vjerovati “stručnjacima“ koji su, kako se ispostavlja na osnovu dokumentacije koju su brojni mediji, među njima i portal BUKA, objavili, sticali protivpravnu imovinsku korist, a mjere tako, čini se, donosili u skladu sa vlastitim interesima. Jer onda postoji opravdana bojazan da su mjere donosene kako bi se osigurao veći broj potrošenog zaštitnog materijala koji podrazumijeva i veću količinu profita za donosioce mjera.
Podsjećamo da su tokom pandemije vlasti u Češkoj promijenile četiri ministra zdravlja, između ostalog, i zbog kršenja epidemioloških mjera. U Bosni i Hercegovini se vodi veliki sudski postupak zbog nabavki respiratora, a na optuženičkoj klupi je, između ostalog, premijer Federacije BiH. Bez obzira na ishod, moralna odgovornost ne postoji, niko ni ne pomišlja na preduzimanje koraka koji bi saprali ljagu sa poljuljanog povjerenja. Makar činom ostavke.
U svom ovom ludilu oko hapšenja, vlastima u Republici Srpskoj ne pada na pamet da momentalno smijeni ili makar suspenduje Branislava Zeljkovića sa funkcije direktora Instituta za javno zdravstvo. Ono što njima pada na pamet jeste da zbog isteka mandata razriješe Upravni odbor Instituta, te da imenuju novi u kojem su dva dosadašnja člana zadržala mjesto, a tri su nova.
„Oni koji vode institucije odavno su već izgubili povjerenje od strane građana, a vrhunac ledenog brijega bilo je naređenje Milorada Dodika ministru zdravlja Alenu Šeraniću da, dok je pandemija bila u punom jeku, u zatvorenom prostoru skine masku, što je ovaj i učinio“, kaže za BUKU politolog Darko Kuzmanović.
Kako onda imati povjerenja u institucije kada ministar zdravlja u tom trenutku ne poštuje mjere iza kojih sam stoji, dok se direktor Instituta za javno zdravstvo, koji je praktički druga osoba koja bi trebalo da upravlja krizom, nalazi iza rešetaka zbog protivpravnog sticanja imovinske koristi na osnovu prodaje maski?
„Ovo je jedna velika sramota i za institucije i za resorno ministarstvo. Da postoji imalo političke i moralne odgvornosti, prvo bi ministar zdravlja trebao podnijeti ostavku, a za njim i cijela vlada, jer je nemoguće da niko od nadležnih do sada nije znao za navedena krivična djela i da je medicinsku opremu npr. nabavljala turistička agencija, što u svijetu vjerovatno nikada i nigdje osim u Republici Srpskoj nije zabilježeno. Kakav je to premijer, ministar zdravlja ili predsjednik Republike koji ne zna da mu potčinjeni čine teški krinimal, a što je još gore, na muci vlastitih građana. Ako nisu znali, onda su totalno nesposobni za pozicije koje obavljaju i treba da podnesu ostavke, a opet, ako su znali, a ćutali, u tom slučaju, baš kao i Zeljković i njegovi saradnici, trebalo bi da završe iza rešetaka zbog saučeništva, odnosno prikrivanja kriminalnih radnji“, dodaje Kuzmanović.
Aktivista i novinar Stefan Blagić, koji je o aferama sa nabavkama Instituta pisao među prvima, kaže za BUKU da su stanovnici naše zemlje do sada, nažalost, već naviknuti na nenormalnosti, pa smo od silnih malverzacija prosto izgubili osjećaj za čuđenje i nevjericu.
„Ipak, ovaj slučaj hapšenja direktora Instituta zaista jeste jedan presedan, pogotovo kada imamo u vidu da je on bio jedan od čelnih ljudi u Republici Srpskoj u borbi protiv Covid-a. Njegovo hapšenje će sigurno dodatno poljuljati povjerenje ljudi u institucije koje treba da se bore protiv virusa“, kaže Blagić za BUKU.
Prema njegovom mišljenju, jedino rješenje u ovom trenutku je da na čelo Instituta stane stručnjak od integriteta, potpuno nebitno iz koje političke partije dolazi, a najbolje bi bilo kada ne bi bio član nijedne stranke.
„Neko ko ima dovoljno iskustva i čiji su se pacijenti ranije uvjerili u njegovu stručnost. To je, po meni, jedan od prvih koraka koji se moraju sprovesti kako bi se, koliko-toliko, vratilo povjerenje u Institut za javno zdravstvo“, zaključuje Blagić.
Kuzmanović dodaje da je žalosno što ovakve situacije uzrokuju hronično nepovjerenje prema institucijama ali i međusobno nepovjerenje samih građana.
„Ne treba zaboraviti da, ni ministar zdravlja, niti uhapšeni Zeljković nikada nisu zabranili velike i partijske skupove na kojima je, konkretno, učestvovao i sam ministar Šeranić, kojem su poslednjih godinu dana bila puna usta mjera i apela na odgovornost. Kada takvu poruku pošaljete građanima, koji su usput poštovali sve što im je nametano i ponašali se odgovornije od onih koji su donosili mjere, ostavka cijele vlade nameće se kao jedino logi;no rješenje. Ali od toga, naravno, neće biti ništa, jer naši političari i funkcioneri ne znaju ni šta je politika, a ni moralna odgovornost“, zaključuje Kuzmanović.