Pomenuta ponuda je dokaz da strane diplomate procjenjuju da Dodika, koji je trenutno srpski član Predsjedništva BiH i vodeća politička figura Srpske već dvije decenije, opozicija sama ne može dovoljno oslabiti te da je nužna i „pomoć“ ljudi iz samog SNSD-a. Iako sagovornici Moje Hercegovine tvrde da predsjednica Srpske neće okrenuti leđa Dodiku, samo „igranje“ na Cvijanovićku neodoljivo podsjeća na 1997. godinu i presudnu ulogu Biljane Plavšić, tada predsjednice Republike Srpske i visoke funkcionerke vladajućeg SDS-a, u rušenju tadašnje vlasti koju je predvodila partija kojoj je tada i sama pripadala.
Da će doći do raskola postalo je potpuno jasno nakon što je Plavšićeva smijenila tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Dragana Kijca, a tome se usprotivili premijer Gojko Kličković i predsjednik Narodne skupštine RS Dragan Kalinić, kao i Momčilo Krajišnik koji se u odsustvu Radovana Karadžića smatrao neformalnim predsjednikom SDS-a. Nakon smjene ministra unutrašnjih poslova, tadašnja predsjednica je raspustila Narodnu skupštinu RS i raspisala nove izbore, koji će u visine vinuti Milorada Dodika i ljude okupljene oko njega.
Prelomni trenutak u razdvajanju Plavšićke i SDS-a dogodio se ispred banjalučkog hotela “Bosna” gdje su se demonstranti umalo fizički obračunali sa vrhom tadašnje vlasti Srpske. Tome je prethodila odluka vlasti da, u istom momentu kada je opozicija najavila protest na Trgu Krajine, organizuje kontramiting sa svojim pristalicama. Organizovanje kontramitinga je samo jedna u nizu stvari koje će preobučeni Dodik dvadeset godina kasnije, pored politike, prisvojiti od nekadašnjih političkih protivnika.
Politički analitičar Nebojša Tojagić u razgovoru sa novinarima Moje Hercegovine ističe da je nerealno očekivati kako bi Željka Cvijanović mogla stati na čelo SNSD-a kakvog danas poznajemo.
„Milsim da je prilično nerealno govoriti o mogućnostima da Željka Cvijanović bude na čelu SNSD-a. Ne isključujem tu mogućnost ali pretpostavljam da bi u slučaju da ona postane lider te stranke došlo do tektonskih podrhtavanja i pucanja SNSD-a po šavovima. Već sada se naziru pukotine koje ukazuju da SNSD nije monolitan kao prije nekoliko godina i da bi mnogi željeli postati ’novi Dodik’. U tom slučaju Željka Cvijanović bi postala vođa jednog od dijelova današnjeg SNSD-a, koji bi nesumnjivo bio značajan u Republici Srpskoj, ali njegov uticaj više ne bi bio presudan u političkom odlučivanju“, kaže sagovornik Moje Hercegovine.
Tim prije, dodaje on, što bi se erozija kadrova i članstva nastavila u narednom periodu.
„Možda je u tom scenariju najbolje poređenje sa Demokratskom strankom u Srbiji koja je od vladajuće stranke razbijanjima i odvajanjima svedena na statističku grešku. Svi lideri DS bili su po mjeri Zapada i svi su doživjeli izborni debakl, podmetanja unutar same stranke, prelijetanje lokalnih odbora i članstva u druge stranke“, kaže Tojagić.
Drugi razlog zbog kojeg postoji sumnja u rasplet po kojem aktuelna predsjednica preuzima najveću stranku u Srpskoj, prema Tojagiću, jeste taj što Zapad danas nije moćan kao te 1997. godine.
„A ni Željka Cvijanović nije prva violina SNSD-a, sa svojom snagom i pregovaračkim potencijalom, kakva je u svoje vrijeme bila Biljana Plavšić. SAD nisu više toliko moćne kao nekada što ne isključuje mogućnost da to postanu jer je administracija aktuelnog predsjednika SAD Džozefa Bajdena očito stavila BiH u fokus interesa u ovom dijelu Evrope“, zaključio je Tojagić.
Politički analitičar Velizar Antić takođe izdvaja to da je danas odnos snaga u svijetu u velikoj mjeri drugačiji nego krajem dvadesetog vijeka.
„Tada smo imali SAD kao najveću i najjaču svjetsku silu, koja je diktirala sve svjetske procese. Međutim, u posljednje vrijeme je Kina izuzetno ojačala i po mnogim parametrima, prije svega u ekonomiji, čak i prestigla SAD na prvom mjestu. Takođe, Rusija se u velikoj mjeri vratila na svjetsku scenu kao značajna sila, prije svega zahvaljujući svojoj vojnoj moći ali i ogromnim energetskim resursima kojima raspolaže. U našem regionu nikako ne bi trebali da zanemarimo i izuzetno jaku Tursku koja je značajna regionalna sila. Evropska unija je u prethodnom periodu imala jako puno problema u svom dvorištu i nije se bavila našim regionom dovoljno, pa joj se na određeni način ovaj region i oteo kontroli. Jer ono što su imali kao mogućnost da ucijenjuju ovaj region a to je skori ulazak u EU, oni su sami rekli da do ulaska neke zemlje iz regiona u EU neće biti ništa u skorijem periodu“, navodi naš sagovornik
Kada sve saberemo i oduzmemo, priča dalje Antić, jasno je da Zapad više nema ni blizu uticaja na ovaj region kao što je to imao krajem prošlog vijeka.
„Tako da je odgovor na vaše pitanje da li mogu postavljati političke lidere kao što su to radili u tom periodu, negativan. Ne vjerujem da se može, na primjer, ponoviti situacija da smijene legitimno izabranog Predsjednika Republike Srpske kao što su to uradili sa Nikolom Poplašenom i da na mjesto predsjednika Vlade RS dovedu svog čovjeka kao što je to bio slučaj sa Miloradom Dodikom iz tog perioda“, kaže Antić.
Ono što Zapad može da radi u ovom trenutku, ne samo u BiH već i u ovom regionu, dodaje Antić, jeste da pomaže one političke opcije za koje smatra da bi više radile u njihovom interesu.
„To bi njima dalo snage da mogu da se bore sa vladajućim strukturama koje kontrolišu javne resurse i koriste ih u svoju korist. Sa druge strane, da one opcije koje ne rade u njihovom interesu na razne načine opstruišu. Tu prije svega mislim na razne vrste finansijskih pritisaka na vladajuće. Jer svi znamo da bez kredita sa Zapada ni jedan režim ne bi mogao da opstane na vlasti. I sa treće strane da pojačano nastavi da pomaže nevladin sektor da nastavi da radi na demokratizaciji društva i dizanju građanske svijesti naroda. U tom slučaju bi sam narod postajao svjestan svojih građanskih prava i svoje snage i sam bi bolje znao koja politička opcija je u njihovom interesu“, kaže on.
Naš sagovornik naglašava da je ubijeđen kako će se SNSD, prvi put kada izgubi izbore, raspasti na nekoliko frakcija i da će prestati da postoji kao ozbiljna politička partija u Srpskoj.
„Smatram da njih čeka politička sudbina DS-a u Srbiji. Od jedne velike stranke, koja je imala jasno definisane ideje za koje su se zalagali, izgubili su prije svega vezu sa tim idejama a zatim i sa ljudima koji su bili osnivači i iskreni zagovornici tih ideja i vremenom su postali interesno društvo. U ovom trenutku crpe javne resurse kako bi opstali na vlasti i održavaju svoje članstvo. Onog trenutka kada izgube javne resurse tada će i prirodno doći do osipanja članstva. Sa druge strane, nekoliko frakcija u partiji nakon gubitka vlasti neće moći da se dogovori o daljem radu i doći će do stvaranja nekoliko političkih partija. Tako da ni ova opcija sa Željkom Cvijanović meni ne djeluje uopšte kao neka realna opcija“, zaključio je Antić.
Ognjen Tešić