Samanta Pauer, aktuelna direktorka Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) i bivša ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država u Ujedinjenim nacijama (2013-2017) jedna je od onih Amerikanki čija je biografija neodvojivo povezana sa Bosnom i Hercegovinom i njenim ljudima.
Ova 52-godišnja Irkinja koja je sa desetak godina odselila u SAD svoju karijeru je počela 90-ih godina kao mlada novinarka izveštavajući iz ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Za ratno izveštavanje nagrađena je Pulicerovom nagradom. Izveštavala je za brojne američke i britanske medije sa brojnih bosanskohercegovačkih ratišta, boravila je u Sarajevu, a jedna je od retkih novinara koji su uspeli da uđu u opkoljenu Bihaćku regiju.
U politici se Samanta Pauer prvi put oprobala u prvoj predsedničkoj kampanji Baraka Obame, angažujući se kao članica Demokratske stranke u najužem timu njegovih saradnika.
Pauer je autorka je nekoliko zapaženih knjiga, a knjiga njenih memoara „The Education of an Idealist“ objavljena pre tri godine ubrzo je postala bestseler. Knjigu je biranim rečima čitaocima preporučio bivši američki predsjednik Obama.
U knjizi se Pauer prisjeća mnogih događaja iz svoje impresivne novinarske, akademske i diplomatske karijere. U jednom njenom dijelu ona otkriva kako je tokom izvještavanja iz rata u BiH doživela traumatičnu neprijatnost i to, od strane, kako ga ona naziva, „premijera Bosne i Hercegovine“.
Evo kako je opisala šta joj se desilo.
– Jedne večeri pridružila sam se svojoj prijateljici Stejsi Salivan, spoljnoj saradnici „Newsweeka“ u obilasku Sarajeva kako bismo pronašle vodu za kupanje koja nam je danima bila neophodna.
Zaustavljene smo i uhapšene zbog kršenja policijskog časa i pritvorene u ćeliju sarajevskog zatvora. Nakon što mi je dozvoljeno da telefoniram, umesto da pozovem američkog ambasadora u Sarajevu, ja sam nazvala bosanskog premijera kojeg sam do tada često intervjusrala i koji je bio ozloglašen kao zavodnik – napisala je Pauer.
Ona ne navodi ime „bosanskog premijera“, mada je iole upućenom čitatelju jasno da je riječ o Harisu Silajdžiću, ratnom ministru vanjskih poslova a kasnije i predsjedniku Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.
– Činilo se da on uživa u korišćenju svojih veza kako bi osigurao naše oslobađanje, tako da smo kroz nekoliko sati mogle da krenemo kući – piše u knjizi.
– Nekoliko mjeseci kasnije prihvatila sam da se nađem sa premijerom na intervjuu u jednom hotelu u Zagrebu, dok se on spremao na put u SAD za lobiranje kod Klintonove administracije u Vašingtonu. Kada sam stigla u hotelsku sobu u koju me uputio jedan premijerov saradnik, očekivala sam da će me dočekati neko iz njegove pratnje. Umjesto toga, na vratima sobe me dočekao lično premijer i to skoro potpuno neodjeven. Bila sam toliko šokirana da sam, umjesto da smjesta pobjegnem kao što je trebalo da uradim, kao na auto-pilotu prekoračila prag njegove hotelske sobe – piše ona i dodaje:
– Narednih petnaestak minuta sam provela izbjegavajući njegove stalne nasrtaje i pokušaje da me zagrli, dok sam ga istovremeno, uzaludno, nagovarala da započnemo naš zakazani intervju. Nakon što mi je rekao da mu nije previše zanimljivo da ga se ispituje o ratu koji je pogodio njegov narod, spremila sam se i otišla – piše Pauer u knjizi.
(Avaz Foto: Agencije)