Zamjenik predsjednika SDS i jedan od naših najuglednijih ekonomista dr Milan Radović u ekskluzivnim intervjuu za portal Skener.info analizira (ne)rad Savjeta ministara BiH i Vlade RS, otkriva šta nadu narodu za bolji život, govori o tome kakva je privredna saradnje Srpske i Srbije, a kakba bi trebalo da bude, šta za BiH znači ekonmsko povezivanje regiona…
Kako ocjenjujete jednogodišnji rad Savjeta ministara BiH?
RADOVIĆ: Savjet ministara ima skromne rezultate. Pozivaju se na korona virus i probleme u kojima smo se našli, ali nismo imali nijedan konkretan prijedlog kako da se privreda spašava, sada kad je pogođena korona virusom.
Imali smo inicijativu kluba poslanika SDS i PDP da se smanji PDV za ugostiteljstvo i hotelijerstvo, grane privrede koje su najviše pogođene. To je konkretan prijedlog. Od Savjeta ministara nismo imali takve prijedloge.
Za razliku od zemalja u regionu, gdje je vakcinacija protiv Covid 19 već počela, u BiH vakcine nema ni na vidiku?
RADOVIĆ: Za razliku od drugih zemalja iz okruženja,koje su se snažle da obezbijede određene doze vakcina protiv COVID-a,vidimo da Savjet ministara ništa nije uradio na tom pitanju. Mislim da smo jedina država koja je prepuštena sama sebi i koja izgleda neće imati ni jednu dozu vakcine do marta mjeseca.Vjerovatno su se oslonili na to da ce EU sama odrediti količine,dok je npr.Srbija išla u direktan dogovor sa proizvođacima vakcine.To može izazvati probleme sa putovanjima jer se očekuje da EU, ali i mnoge države izvan, neće dozvoliti ulazak posjetiocima koji nisu vakcinisani.
Ali, zato, iz Savjeta ministara se čuje samo “krediti, krediti…”
RADOVIĆ: Čini mi se da je Savjet ministara više razmišljao o kreditnim aranžmanima sa MMF i da je to bilo njihovo jedino rješenje izlaska iz ovakve situacije. Dakle, novo zaduženje bez konkretnih prijedloga kako da spašavamo privredu i kako da sačuvamo radna mjesta.
Možda je to i stvar entitetskih vlada, ali sigurno da postoji niz zakonskih rješenja koja mogu da se donesu na nivou BiH.
Rekao bih da je Savjet ministara imao uspjeh sa samo jednim aranžmanom MMF, koji je tada bio prijeko potreban da se saniraju početne posljedice virusa korona.
Drugi kreditni aranžman nije još uvijek završen, a da li će biti – ne znamo.
Šta je sporno?
RADOVIĆ: Predsjedavajući Savjeta ministara je izjavio da je u pismu namjera za kredit sporan navodni prenos nadležnosti, konkretno – uspostavljanje registra računa pri Centralnoj banci BiH. Onda je naveo još nekoliko zakona, a mi ne znamo šta se tačno traži. Bilo bi korektno da se to pismo namjera predstavi javnosti, a ne da se drži za sebe i nekoliko ljudi oko vas.
Ako niste transparentni i niste spremni javno da objavite šta se to traži od vas, onda javnost počne da sumnja da se nešto krije.
Sve su učestaliji zahtjevi stranaka iz Republike Srpske i FBiH za smjenu aktuelnog saziva Savjeta ministara. Da li, zaista, zaslužuju da odu?
RADOVIĆ: To bih posmatrao sa aspekta nadležnosti različitih nivoa vlasti, budući da Savjet ministara podnosi izvješta Parlamentarnoj skupštini BiH. Tamo imamo svoje predstavnike i oni najbolje znaju da li je i kako funkcionisao Savjet ministara. Oni imaju konkretne i zvanične podatke. Ukoliko imaju legitimnu većinu i smatraju da treba smijeniti Savjet ministara, onda ne treba uopšte komentarisati da li je neko za smjenu ili nije. To će najbolje ocijeniti parlamentarci u Parlamentu BiH iz Republike Srpske, ali, naravno, i predstavnici druga dva konstitutivna naroda. Ako oni to izglasaju, ne vidim šta bi bio problem.
Kraj je godine i mjere se rezultati. Kako biste ocijenili rad Vlade Republike Srpske?
RADOVIĆ: Ja bih ovu godinu podijelio na dva dijela. Prvih šest mjeseci kada se virus korona pojavio, kada je Vlada iz aranžmana MMF formirala Kompenzacioni fond, kojim je Vlada na neki način obezbijedila oko 300 miliona KM sredstava za pomoć privredi, zdravstvu i za druge prioritetne potrebe. Ono što, nažalost, nemamo je izvještaj Kompenzacionog fonda o tome kako je taj novac potrošen, jer to nisu mala sredstva. Na moje poslaničko pitanje sam dobio odgovor da se sa oko 90 miliona KM pomoglo privredi, kroz tri mjeseca doprinosa i uplatu jedne minimalne plate.
U drugom dijelu godine, iako je Štab kod nas, kao i u cijeloj Evropi, zadržao mjere na snazi, Vlada nije imala nikakvu konkretnu akciju u vezi s tom situacijom i pomoć privredi je izostala.
Ali Narodna skupština je usvojila rebalans Budžeta za 2020. Zar tu nije bilo izdvajanja za privredu?
RADOVIĆ: Mi smo imali niz primjedbi na donošenje budžeta za 2021, ali prije svega na rebalans za 2020 godine. Vlada je trebalo da se ranije racionalnije ponaša s obzirom na troškove koji su zadržani. Recimo, troškovi stručnih usluga su na istom nivou kao ranije, to su neki ugovori u koje i nemamo uvid, zatim imamo troškove putovanja u vrijeme korone koji su jednaki onima u 2019. godini. Imali smo niz primjedbi, ali je rebalans svejedno usvojen jer Vlada i dalje ima skupštinsku većinu.
Što se tiče projekcije budžeta za 2021. godinu, mislim da smo dosta zavisni od zaduženja i biće vrlo zanimljivo pratiti situaciju, s obzirom da nije realizovan kreditni aranžman sa MMF-om.
Koji su najveći nedostaci u radu Vlade RS?
RADOVIĆ: Najveći nedostatak je to što budžet koji je usvojen nije razvojnog karaktera. Budžet je čisto fiskalnog karaktera i Vlada pokušava da poveća prihode uvođenjem novih nameta. Prihodi se ne povećavaju otvaranjem novih radnih mjesta, novih pogona. Strane investicije su u 2019. godini bile oskudne, za 2020. godinu još nemamo izvještaj, ali vjerovatno ih nije bilo puno, s obzirom na korona krizu.
Nama, prije svega, nedostaju nove investicije koje će otvarati nova radna mjesta, i tim u novim zapošljavanjem i novim privrednim aktivnostima bi se punio budžet.
Koji su još problemi?
RADOVIĆ: Drugi problem je to što mnogo zavisimo od kreditnih zaduženja. U programu reformi do 2023. godine odnos kreditnih zaduženja i izvornih prihoda je vrlo nepovoljan. Mi se moramo konstantno zaduživati da bismo uspjeli da servisiramo kredite i budžetske obaveze. Mislim da će biti komplikacija. Istovremeno, mogli bismo imati izuzetno tešku situaciju već naredne godine, kada treba da otplatimo 570 miliona KM kredita i oko 120 miliona kamata. S obzirom na budžet koji je 3,7 milijardi, očigledno je da je to veliki procenat u budžetu, i ukoliko Vlada ne obezbijedi novi kreditni aranžman bar da vrati ono što joj dospjeva, plus i za ono što je projektovano u budžetu, moglo bi biti problema. To je novo kreditno zaduženje i mislim da ulazimo u težu situaciju.
Opozicija stalno kritikuje, ali ne nudi konkretna rješenja? Da li će Vaš dolazak u opozicione redove to promijeniti i šta Vi lično nudite ovom narodu na polju ekonomije, reformi i privrednog preporoda?
RADOVIĆ: Tačno je da opozicija kritikuje, ali nema ni priliku da odlučuje o budžetu i zakonskim rješenjima, jer obično ono što Vlada predloži to skupštinska većina i usvoji.
Opozicija treba da nudi konkretan program, koji sam lično i najavio. To je, prije svega, program reformi koji bi obuhvatio donošenje reformskih zakona sa jedne i reformu poreskog sistema sa druge strane. To bi značilo i reformu sistema javnih nabavki kroz zakonska rješenja. Utvrđivanje porijekla imovine. Kada sam govorio o reformi penzionog i socijalnog osiguranja, tu sam najviše mislio na status boračkih organizacija i boraca. Sada imamo situaciju da neko za pet godina provedenih u ratu dobije 120 KM na godišnjem nivou, a ratni-vojni invalidi oko 180 KM. Mislim da je ta kategorija zapostavljena.
Sa druge strane, Izvršni komitet SNSD je najavio povećanje penzija od 3,5%, a radi se o redovnom zakonskom usklađivanju. Dakle, konkretna rješenja bi bila upravo kroz ova zakonska rješenja i reformu određenih sistema uz, naravno, pravedniju raspodjelu u budžetu.
Konkretno, šta podrazumijeva pravednija raspodjela u budžetu?
RADOVIĆ: Pravednija raspodjela u budžetu znači da investicije o nekoliko stotina miliona drugačije rasporedimo, tamo gdje će biti efekta. Sam Fiskalni savjet je dao primjedbu Vladi i rekao da treba razmisliti o investicijama koje imaju efekat na privredu, a ne samo vršiti investicije koje su rashodovnog karaktera. Na primjer, napravi se dom kulture i to je investicija.
Zato sam ja predložio da se napravi Fond za kapitalne investicije, kako bi se mogao procijeniti uticaj investicija na privredu, na standard građana i na zapošljavanje. I to su konkretna rješenja koja ćemo mi u narednom periodu nuditi kao svoju platformu.
Kada bi se sve to primjenilo u praksi, koliko bi na godišnjem nivou imali više novca u Republici Srpskoj?
RADOVIĆ: Ne može se to tek tako izračunati. Ali, prije svega bi se vršila supstitucija proizvodnje, odnosno uvoza sa domaćom proizvodnjom. To znači da bi trebalo ojačati domaće privrednike. Recimo, u dijelu energetskog sistema povećati kapacitete i tu se može konkretno izračunati koliko bi investicija koja bi pravila dodatnih 100 megavata donijela novog prihoda. Ali bi trebalo kontrolisati i rashode energetskog sistema.
Takođe, moglo bi se vidjeti koliko bi podsticaj za finalnu proizvodnju u drvnoj industriji, zajedno ograničenjem izvoza trupaca, donio novog prihoda. Sada imamo situaciju da u izvozu drvnih sortimenata dominantnu ulogu imaju nefinalni proizvodi. To se ne može sad izračunati, ali bi se kroz vrijeme mogao procijeniti efekat.
I mi ćemo i to u narednom periodu dati kroz jedan program koji znači novo zapošljavanje, povećanje životnog standarda i povećanje prihoda u budžetu, ali na jedan drugi način.
Jedan od naših prvih poteza bi bio rasterećenje privrede u smislu poreza i doprinosa, s obzirom na situaciju u kojoj se mi nalazimo.
Privreda je i prije korona virusa bila jako slaba. Imali smo u 2019. godini pad industrijske proizvodnje, a u 2020. godini ćemo imati pad bruto društvenog proizvoda od preko 5%.
Kako gledate na privredni rast Srbije i kako ocjenjujete dosadašnju privrednu saradnju Srbije i Republike Srpske, a kako bi ona trebalo da izgleda u budućnosti?
RADOVIĆ: U Srbiji su 2019. godini direktne strane investicije 3.8 milijardi evra. A u Republici Srpskoj je evidentirano 360 miliona KM, od čega je 330 miliona akumulacija dobiti i dokapitalizacija postojećih privrednih subjekata, mislim da se tu najviše odnosi na banke i osiguravajuće kuće, dok je preostalih 30 miliona investicija bilo uglavnom u postojeće kapacitete.
To dovoljno govori o odnosu Republike Srpske i Srbije.
Za prvih šest mjeseci ove godine, Srbija je imala 1.5 milijardi direktnih stranih investicija, tako da ona može računati da u ovoj godini pad bruto društvenog proizvoda bude 1 do 1,5% što je minimalno s obzirom na krizu izazvanu korona virusom.
Što se tiče Republike Srpske, mi ionako imamo slabu proizvodnju. Može se reći da namjenske industrije, kada se poredimo i sa Federacijom BiH, gotovo i nema. Zaduženost po glavi stanovnika je veća u Republici Srpskoj nego u FBiH i sa novim zaduženjem ćemo prosječno biti na oko 5000 KM po stanovniku, dok će Federacija imati oko 2500 KM, znači gotovo duplo manje.
Javni dug Republike Srpske je 5,4 milijarde, dok je FBiH 5,8 milijardi KM. Ali kada pogledamo to s obzirom na broj stanovnika i privredne kapacitete koje imamo Republika Srpska učestvuje u javnom dugu BiH sa 48%. To govori da smo već na granici zaduženja i da ćemo nova zaduženja teško servisirati.
Konkretno, kakva je privredna saradnja Srpske i Srbije?
RADOVIĆ: Privredne saradnje Srpske sa Srbijom gotovo i nema! Firme iz Srbije izvoze svoje proizvode ovdje, ali to je trgovina. Puno bi bilo bolje da Srbija investira u proizvodne kapacitete, pa čak i u Elektroprivredu, ako je to moguće, nego da daje jednokratnu pomoć budžetu da bi isplatili plate i penzije.
Mnogo bih bio srećniji da vidim direktne investicije Srbije u Republiku Srpsku, nego ovo što imamo kao direktnu pomoć budžetu, koja je u 2020. godini iznosila oko 70 miliona KM. Mnogo bi bolje prošli da smo taj novac investirali u proizvodnju.
Imate li konkretna rješenja kako privući strane investitore u Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu. Šta je sve potrebno učiniti da se privuku strani investitori?
RADOVIĆ: Strani investitori prije svega trebaju sigurnost. Tu prije svega govorimo o pravnom sistemu, ali i opštu sigurnost. Stalna potenciranja i nabacivanje loptice, da tako kažem, sa jedne i druge strane te da će se Republika Srpska odvojiti, te da će se Republika Srpska ukinuti, mislim da mnogo šteti međunarodnom ugledu BiH, ali i i u ekonomskom pogledu.
Moramo shvatiti da je Dejtonski sporazum stvarnost i ako sve strane prihvate da tu nisu moguće, bar što se tiče Republike Srpske, nikakve nedoumice, onda bi mogli da se bavimo ekonomijom.
Strani investitori zahtjevaju da se, prije svega, obezbijedi fer privredni ambijent koji će njima garantovati sigurnost njihovog kapitala, pravnu sigurnost i sigurnost u smislu ravnopravnog nadmetanja za određene državne investicije.
Što se tiče pogodnosti koje možemo da pružimo stranim investitorima, na prvom mjestu je tu niža cijena električne energije. Kada bismo obezbijedili određene podsticaje, kao što to radi Srbija, kao što je ustupanje zemljišta za takve projekte, siguran sam da bi bilo interesa.
Ali svakako interes opada i sve je manji zbog dnevno-političke situacije i prepucavanja, radi dobijanja jeftinih političkih poena, a koji dugoročno veoma štete ekonomskoj situaciji i u Republici Srpskoj i u FBiH.
Ukoliko bi došlo do snažnijeg ekonomskog povezivanja zemalja regiona, šta bi to značilo za život običnog čovjeka u BiH i RS?
RADOVIĆ: Prije svega, mislim da se moramo okrenuti Evropskoj uniji i pretpristupnim i pristupnim fondovima EU. Tu ima mnogo sredstava koja se mogu iskoristiti za pokretanje novih privrednih kapaciteta, a tako bi dali i signal investitorima iz Evrope da mogu da investiraju ovdje.
Treba se okrenuti investitorima iz Evropske unije. Ako pogledamo strukturu investicija u Srbiji, najveći investitor je Italija, Njemačka, zatim SAD, Francuska i Kina. Ponavljam, svoje partnere trebamo tražiti u okviru Evropske unije i to je jedino ispravno rješenje.
Što se tiče saradnje u regionu, Bosna i Hercegovina tu privredno lošije stoji, što znači da bi bila i u lošijoj poziciji, s obzirom na kapacitete i uvoz koji BiH ima.
Mislim da treba ulagati u tehnologiju i razvoj, u nova tehnološka ostvarenja. To je jedan kompletan projekat restruktuiranja privrede koji znači povećavanje prerađivačke industrije, povećanje domaće proizvodnje, kako bi mi što spremniji ušli u taj projekat.
Smatram da smo inače slabi. Ako poredite privredne kapacitete Srbije, Hrvatske, koji su naši najveći trgovinski partneri, ali sa kojima ostvarujemo spoljnotrgovinski deficit, tu se vidi da bi uspostavljanje drugačije strukture privrede trebalo da nam bude prioritet.
Šta nam je, onda, činiti…
RADOVIĆ: Za početak, moramo postaviti ciljeve! Na primjer, obezbijediti da prosječna plata u Republici Srpskoj i Federaciji BiH bude dovoljna dovoljna za pokrivanje osnovnih životnih potreba. Naša prosječna potrošačka korpa je oko 1900 maraka, a prosječna plata oko 900 maraka i odmah se vidi da tu mnogo fali. Ali kada bi počeli da dižemo životni standard kroz povećanje plata, kroz promovisanje kompetentnih ljudi, kroz zaustavljenje odliva kvalifikovane i veoma stručne radne snage, davanje više značaja akademskoj zajednici, osnivanje fonda za nauku, za genetički inženjering…
Za sve to ima prostora da se uradi ako postoji volja svih naroda u BiH, a što se tiče Republike Srpske to je stvarno do nas.