Do novog udara na cijenu električne energije doći će zbog uvođenja takse zbog emisija ugljen-dioksida(CO2) zapadnobalkanskoj šestorki (ZB6).
O ovoj taksi se priča već tri godine, a sada je njeno uvođenje potvrdio i EPBiH u Planu poslovanja, navodeći uvođenje takse kao jedan od najvećih najvećih rizika u poslovanju kompanije u narednom trogodišnjem periodu. Naveli su i da uvođenje poreza na CO2 u BiH očekuju za tri do osam godina, i vide ga kao rizik.
Prošle godine započeli su i interni obračun ovog poreza- obračunati interni trošak emisije CO2 za 2021. iznosio je 23,83 miliona KM i to uz udio besplatne alokacije od 95 odsto. Sa smanjenjem udjela besplatne alokacije (po pet posto godišnje), te povećanu tržišnu cijenu emisija, interni troškovi za 2022. procijenjeni su na 67 miliona KM, u 2023. na 101 milion, 2024. na 140 miliona i 2025. na 190 miliona.
Iako obavezujući rokovi za uvođenje poreza na CO2 ne postoje, stvari će vjerovatno ubrzati nedavna odluka Evropske unije da 2026. uvede prekogranični porez na ugljen-dioksid.
Kako će se sa tim rokovima nositi BiH nezahvalno je prognozirati, jer kasni u pogledu većine, ako ne i svih, preuzetih obaveza kada je riječ o dekarbonizaciji.
Tako je Evropska Energetska zajednica prije dva mjesec pokrenula i postupak protiv Bosne i Hercegovine zbog kršenja propisa ove zajednicebudući da je odobren nastavak rada termoelektrana na području Tuzle i Kaknja čiji je vijek trajanja istekao, dok u međuvremenu nisu modernizirali sistem zaštite od onečišćenja.
“To će za posljedicu imati negativan utjecaj na zdravlje građana u Bosni i Hercegovini pošto je zagađenje zraka, koje dolazi iz tih zastarjelih blokova, odgovorno za ozbiljne štete po zdravlje ljudi i okoliš“, stoji, između ostalog, u pismu Energetske zajednice.
U BiH trenutno imamo 11 aktivnih rudnika uglja i pet termoelektrana, a kompletan ovaj sektor direktno zapošljava više od 17.000 radnika.
Godišnja proizvodnja uglja- uglavnom lignita i mrkog uglja, kreće se oko 13 miliona tona, a čak 94 posto uglja koji proizvedemo trošimo za proizvodnju električne energije, dok se oko 710.000 tona utroši za proizvodnju toplotne energije u individualnim domaćinstvima i centralnim sistemima grijanja u gradovima.
Tranzicija sa uglja, čije rezerve u ovom momentu iznose oko 6 milijardi tona, na obnovljive izvore energije veliki je izazov za Bosnu i Hercegovinu, mišljenja su i domaći i strani eksperti, jer će jedan ovakav proces značajno uticati na rudarska naselja, ali istovremeno ističu da je to neophodnost, te da postoje načini na koje se treba pristupiti rješavanju posljedica ove važne društveno-ekonomske tranzicije.
Tako Claudia Strambo, saradnica na istraživanju iz Štokholmskog instituta zaokoliš/životnu sredinu ističe da je prilikom tranzicije potrebno imati na umu i ekonomske i ekološke faktore. Navela je i sedam principa kojima se BiH mora rukovoditi, a koji su definisani na osnovu tranzicija u drugim zemljama- aktivno poticati dekarbonizaciju; izbjegavati učvršćivanje “ugljične blkade” i povećanje broja “gubitaka” što zapravo podrazumjeva ukidanje subvencija za ove industrije; pružiti podršku pogođenim područjima; podržati radnike, njihove porodice i širu zajednicu; otloniti štete nanesene životnoj sredini obezbjeđenjem primjene principa “zagađivač pluća”; rješavati postojeće nejednakosti; osigurati inkluzivan i transparentan proces planiranja.
Kompletnu situaciju za Buku je prokomentarisao i Denis Žiško, koordinator programa energija i klimatske promjene u Centru za ekologiju i okoliš: “Evropska komisija je ozbiljno krenula na put dekabornizacije svega, a posebno energetskog sektora. Izdvojeni su milioni eura za pravednu tranziciju, a to znači da postoje sredstva koja će pokriti troškove te tranzicije. Postoje ista takva sredstva predviđena i za zemlje jugoistočne Evrope, sada je samo pitanje koliko će naši političari biti pametni da iskoriste to, da uskoče na taj voz da bi ova zemlja i građani ove zemlje imali koristi od toga. Razlog zašto političari koji vode ovu zemlju insistiraju na izgradnji termoelektrane i pored činjenice da svi gase takva postrojenja i ne planiraju graditi nove, jeste pet godina tendera. Oni su se našli u tim tenderima i to je jedini razlog. Nakon pet godina, kada se počne vraćati taj kredit sa taksama za CO2 emisije i niskim cijenama eletrične energije iz obnovljivih izvora, mi ćemo doći u situaciju da će energija iz novih termoelektrana, a posebno starih biti suviše skupa”.
Napominje da ćemo tada doći u scenarij da Elektropivreda neće biti u mogućnosti da vraća kredit i onda se pokreće garancija, a tada će građani vraćati kredit za koji su ovi naši političari digli ruku. Žiško kaže da sve ukazuje na to da će se upravo ovaj scenarij dogoditi.
Građani odavno plaćaju cijenu, i to svojim zdravljem
I dok iz sve tri elektroprivrede uporno ponavljaju kako još uvijek nisu spremni ni finansijski, ni tehnički da ulaze u plaćanje tih taksi, recimo samo da svi mi odavno plaćamo preveliku cijenu zbog zagađenog vazduga i to svojim zdravljem.
Jasno je to pokazao i dokument Alijanse za zdravlje i okolinu (Health and Environment Allience – HEAL) iz Brisela, prema kome se zdravstveni troškovi, kao posljedica zagađenja iz postojećih termoelektrana u BiH procjenjuju na 3,1 milijardu KM, godišnje!
Ovaj izračun zdravstvenih troškova direktno povezanih sa zagađenjem zraka od termoelektrana uzima u obzir prijevremene smrti, prijeme u bolnice povezane sa respiratornim i kardiovaskularnim problemima, nove slučajeve hroničnog bronhitisa i simptome donjeg respiratornog trakta, upotrebu lijekova, kao i dane ograničene aktivnosti zbog lošeg zdravlja, uključujući i izgubljene radne dane.
Troškovi, koje plaćaju individue i vlade, a ne industrija uglja, uključuju zdravstvene troškove na Zapadnom Balkanu, ali i u regiji Evrope, jer vjetar prenosi onečišćenje zraka preko državnih granica.
“Kontrola zagađenosti vazduha iz elektrana na ugalj je prilika da se u narednoj deceniji sačuva 6 460 života i 2 724 miliona eura troškova zdravstvene zaštite”, jedna je od poruka iz ovog dokumenta.
