Nebojša Vukanović je, može se zaključiti, u ovom trenutku više ljut na Draška Stanivukovića nego na Milorada Dodika. Objašnjava i zašto. Intervju je rađen prije nego što je Vukanović podnio krivičnu prijavu protiv Stanivukovića, na šta mu je Stanivuković odgovorio na dvije konferencije za medije. Vukanović najavljuje borbu za Banjaluku 2024. godine i rast svoje liste u najvećem gradu Srpske.
Kako Vam izgleda ovaj saziv Narodne skupštine, reakcije u javnosti su takve da se čini da je svaki saziv, kvalitetom poslanika, gori od prethodnog. Pojedini poslanici povezuju se sa različitim kriminalnim aktivnostima, dosta je ljudi sumnjivih moralnih kvaliteta, Kako Vam izgleda aktuelni saziv?
Narodna skupština je lakmus papir stanja u društvu i na političkoj sceni i na žalost tačno je da iz godine u godinu, iz saziva u saziv pada kvalitet. Imate poslanike koji jednostavno kupe svoj mandat. Većina poslanika vlasti su direktori koje je partija postavila i oni koriste taj položaj da zapošljavaju ljude i izvlače novac i jednostavno koriste sve resurse javnih preduzeća da bi finansirali svoju kampanju i zbog toga imamo sliku da su nam tu direktori termoelektrana, hidrocentrala, javnih preduzeća, puteva… To je slika poslanika iz vladajuće koalicije. Iz opozicije, ja mogu samo reći što se tiče Kluba za Pravdu i red da smo mi na početku, mislim, opravdali i bili smo i najveće iznenađenje. Mislim da smo, iako najmanji, možda i najaktivniji klub i vjerujem da poslanici našeg kluba imaju više diskusija nego poslanici SNSD-a koji imaju dvadeset, skoro trideset poslanika a mi četiri. Mislim da smo više vremena diskutovali. Trudimo se da skrenemo pažnju javnosti. Trudimo se da se dobro pripremimo. Ponosan sam na činjenicu da smo u startu uspjeli da zadamo udarac Vladi i da im oborimo dva ministra. Mislim da je to najveći uspjeh koji je postigla opozicija u novije vrijeme. Borimo se koliko možemo a na žalost poslanici se ne biraju prema svojoj elokvenciji, obrazovanju i ugledu u sredini već prema novcima koji se ulože u kampanju i zbog toga tu imamo ljude koji su došli do novca i kapitala na sporan način, koji su poslušnici unutar partije i ne treba da čudi što je ovakav saziv parlamenta.
Opšti izbori. CIK je proglasila pobjedu Milorada Dodika iako je mnogi osporavaju. Kako Vi danas gledate na tu situaciju s obzirom na sve što se dešavalo? Još nije objavljen Izvještaj CIK-a o ponovnom brojanju. Jelena Trivić je rekla da ima taj izvjštaj ali da čeka da ga CIK objavi i da u tom izvještaju postoji niz nepravilnosti zbog kojih rezultati izbora nisu mogli biti priznati. Prošla su četiri mjeseca, Dodik je predsjednik. Kako Vi danas gledate na cijelu situaciju?
Prvi izbori koji su pokradeni su oni 2010. godine kada je Radmanović pobijedio Ivanića. Tada je učinjena prva izborna krađa. Ona je bila gruba 2014. kada ste imali u selu Romanovci pored Laktaša u kojima je, a čisto je srpsko selo, Ramiz Salkić dobio stotinu i više glasova a kandidat opozicije ni jedan. Vi znate da bez izmjena izbornog zakona koje bi doveli do skeniranja otiska prsta, skeniranja glasačkih listića i video nadzora nema ni govora o fer i demokratskim izborima u Republici Srpskoj. Prije svega nema govora o izbornoj volji građana. Sve dok imate ovakvu situaciju da glavna služba za reviziju i pravosuđe ne funkcionišu, da se bez ikakvih suzdržavanja koriste javni resursi, da su javna preduzeća postala bankomat vladajuće stranke i koalicije, da je javni servis postao partijska televizija… U takvim okolnostima ne možete govoriti o nekakvim demokratskim i fer izborima ali je najveći problem što uprkos tome režim brutalno prekraja izbornu volju građana i naravno da je utvrđeno da je najmanje 17.000 glasova ukradeno Jeleni Trivić. Mi mo podnosili zahtjeve CIK-u, imali smo more dokaza. I prije i nakon proglašenja preliminarnih rezultata da se broje ponovo glasovi za NSRS. Uvijek su iste sredine najočiglednija krađa. To su Doboj gdje je samo na jednom mjestu ukradeno 400 glasova što je utvrdila kontrola “Centralnog izbornog kartela”. Imate podatak da u Zvorniku, na dvadeset biračkih mjesta nosioci lista dobijaju sto odsto glasova a da drugi na listi niko ne dobije ni jedan glas. Ranije smo na to ukazivali, slučaj Dušice Šolaje, a sad se to ponovilo. Ona nije na listi, bili su neki drugi, Zoran Stevanović ili ne znam ko je tu sve bio… Tako da jasno je da ovi rezultati izbora ne odražavaju stvarnu volju građana. To je problem što živimo u totalitarnom sistemu u kojem nije lako odbraniti izbornu volju građana. Dobrim dijelom odgovornost za to snose i neki ljudi u opozicionim strankama koji su pravili nekakve vrste simbioze i koketiranja sa vladajućim strankama i koji su, očito iz nekih ličnih interesa, jer ne može me niko ubijediti da u Kotor Varošu nije bilo dogovora i da Dodik poslije izbora odlazi u Kotor Varoš. I da u Kotor Varošu gdje je na vlasti opozicija gubi Jelena Trivić. Ne treba kriviti samo vlast, ima ljudi u opoziciji koji su izdali i iznevjerili stvarnu volju građana.
Šta je onda rješenje? Zašto opozicija učestvuje na izborima pod tim okolnostima?
Mi nismo učestvovali upravo zbog toga. Lista za Pravdu i red je pokrenula, a SDS i PDP prihvatili, da se bojkotuju izbori u Zvorniku i Bratuncu dok se ne izmijeni izborni zakon. Jednostavno i da ne učestvujete na izborima postoji mogućnost da se organizujete i da ne bude izdaje i da pobijedite. Mi znamo da je Jelena pobijedila i da je malo nedostajalo… Da je izbore 2014. riješilo 6000 ljudi. Malo nedostaje da se uprkos svim tim neregularnostima i pritiscima pobijedi režim. Ako ne učestvujete na izborima, kao sad u Bratuncu i Zvorniku, vi ćete dobiti par dana pažnju javnosti a onda će poslije toga vlast imati sto odsto, neće vas biti u skupštini, nećete imati priliku da se borite sa njima i opozicija bi potpuno nestala sa političke scene.
Da li je to razlog zbog kojeg ste ušli u skupštinu? Bilo je nekih očekivanja da se ne prihvate mandati. Da li je prihvatanjem mandata dat legitimitet izborima?
Vi da ne uđete u NSRS ona se mora popuniti. Mi ne bi prihvatili mandate i ti mandati bi pripali vladajućim strankama i imali biste NSRS u kojoj bi sva 83 poslanika bili poslanici vlasti. Ne bi se čuo glas naroda i nikada nismo rekli da nećemo ući u NSRS. Mi igramo utakmicu koja nije fer ali jednostavno morate pristati jer ne postoji način osim javnog pritiska na strance, na Šmita, na CIK i na ostale institucije, na pravosuđe da se izborimo da se idući izbori koji budu održani, održe u mnogo boljim uslovima. Ako vas nema u skupštini i ako će neko popuniti vaša mjesta vi bi ste izdali narod i ljudi bi rekli mi smo glasali za Vukana da zastupa interese ili za Đorđa, Petra, Marka a ti ljudi su nas izdali, mi ih podržali a oni nisu ušli u skupštinu. To bi bila izdaja ljudi koji su za nas glasali. Ja nikada nisam bio pristalica toga da se napusti jer bi to bio kukavičluk. Jeste da je borba neravnopravna ali uprkos tome vi se morate boriti.
Da li bi neprihvatanjem mandata mogla biti poslata poruka međunarodnoj zajednici?
Stranci drže Dodika i njima bi to odgovaralo. Vidite koliko je Dodik zagovarao to da mi ne uđemo u skupštinu. Zašto? Pa da ne bi imao nikakav otpor. On bi da može ugušio Vaš portal, BN televiziju, možda N1, istjerao bi nas iz NSRS i onda bi bio sve sklad, ne bi se nigdje mogao vidjeti ni čuti nikakav otpor. Njihova vlast bi bila vječna jer ih nema ko gdje ugroziti. Neulazak u skupštinu bi privukao pažnju sedam dana i onda četiri godine niko o tome ne bi pričao, bile bi sjednice skupštine koje traju sat ili dva. Oni bi usvajali zakone, bez otpora bi usvojili da kleveta postane krivično djelo, da hapse novinare, ne bi imao ko da im se suprostavi, da iznese amandman, da pokrene bunu i to bi bilo pogubno.
Šta će biti sa tim setom medijskih zakona?
Nema šanse da prođe kleveta kao krivično djelo.
Kako mislite to spriječiti?
Mi smo već pokazali, nedavno me privela policija, oduzeli su mi auto. Mi već pružamo različite vrste otpora, ne samo diskusijama. Pokušavamo blokirati institucije, blokirati puteve, organizovati proteste. Mi ćemo se boriti na sve druge moguće načine. Nije ovo vrijeme za proteste ali dolazi proljeće i nezadovoljstvo je sve veće, vlast je sve bahatija i mi se borimo da se narod probudi i da se napravi jedan zamajac koji će dovesti do promjena u Republici Srpkoj. Moramo se boriti nenasilno, demokratski ali to ne znači da mi moramo samo pričati pred kamerama i držati tribine. To znači paraliza puteva, blokada institucija. Neka nas hapse, i to je za čovjeka ali moramo jednostavno pružiti otpor mafiji jer institucije su zarobljene i mi smo sada saradnici mafije.
Ko će Vam biti saradnici u toj borbi?
Narod.
Šta se dešava u opoziciji? Hoće li Draško Stanivuković biti jedan od Vaših saboraca?
Draško Stanivuković… ne želim tog čovjeka ni da vidim ni da se pozdravim. On je za mene, ja njega vidim kao najlojalniji dio i saradnika Milorada Dodika i čovjek jednostavno ne može da izađe iz te strukture u koju je upao. Da li je ucijenjen, korumpiran, iz interesa ili nečeg drugog to on mora da kaže ali jednostavno ja sam rekao prije mjesec dana prešao si crvenu liniju. Za mene nema razlike između Draška Stanivukovića i Radovana Viškovića. On se sastaje sa Dodikom. Kada ste vidjeli sasanak Draška Stanivukovića sa ljudima iz opozicije za dvije godine njegovog mandata? Kada je on organizovao sastanak kao gradonačelnik ili nešto pitao ljude iz opozicije? Šta je opozicija imala od njegove pobjede za gradonačelnika Banjaluke? Da li je uradio ijedan potez i obećanje da li je ispunio? Da se obračuna sa kriminalom, da je napravio zaokret, da nema isti način upravljanja gradom. Evo uzmite jedan primjer. Gradi se ova teniska dvorana bez građevinske dozvole i bez regulacionog plana. Ne želim, meni nema razlike kada neko radi nezakonite stvari, krši zakon i netransparentno troši javni novac, meni nema razlike zvao se on Draško Stanivuković, Igor Radojičić, Marko Marković i iz koje stranke dolazi. Mi smo principijelni i za mene gospodin Stanivuković je politički protivnik isto kao Radovan Višković. To što on radi ne bi radio Igor Radojičić i ne bi radio niko iz SNSD-a. Ne bi bio ovako beskurpulozan i imao ovakvu hrabrost da radi nezakonite stvari i kaže trebali smo izdvojiti pet a ja ću preko noći odlučiti da izdvojimo 15 miliona maraka za teniske centre. Koga si pitao? Ko si ti da odlučiš da izdvojiš 25 miliona a da nikoga ne pitaš? Ko si ti da gradiš objekat bez dozvole? Ko si ti da daješ direktnom pogodbom posao sinu Željke Cvijanović? Ko si ti da finansiraš radove a kao investitor se vodi Teniski savez Republike Srpske?
Stanivuković je rekao u nekim odgovorima na Vaše ranije prozivke da je lako biti u opoziciji a da je drugačije biti na vlasti u jednom gradu i da je on prinuđen na neke stvari jer upravlja gradom.
Niko nije udarao po ušima Draška Stanivukovića da bude gradonačelnik i da se kandiduje. On je kopao i rukama i nogama da bude i poslanik i da bude gradonačelnik. Obećavao je narodu transparentno trošenje sredstava, da neće biti partijskog zapošljavanja, znaće se svaki dinar, neće biti zloupotreba, raskrstiće sa tajkunima. Nismo se mi borili da bi gradonačelnik postao servis krupnog kapitala i tajkuna i da bi Kaja gradio u rupi i da bi mu on dao dozvolu, da bi mi vidjeli deset spratova a da nas gospodin Stanivuković ubjeđuje kako on sa svojim timom određuje kako će izgledati rupa a tamo već vidimo osam spratova.
Može li se ostati na vlasti bez saradnje sa vlasnicima krupnog kapitala?
Naravno da može. Morate obuzdati krupni kapital da on bude u interesu javnosti i građana, u interesu opšteg dobra a ne u interesu privatnog dobra. Najlakše se nagoditi s krupnim kapitalom. Ako neko može da opstane bez pomoći vlasti i tajkuna to je grad Banja Luka koji ima 200 miliona maraka budžet. Ako vi imate na raspolaganju svaki radni dan u godini gotovo milon maraka onda ima svakako dovoljno da vi napravite i trotoare i škole i vrtiće i mostove i infrastrukturu… da smanjite jaz između bogatih i siromašnih i da izađete u susret svim kategorijama. To ako gospodin Stanivuković svoja iznevjerena očekivanja pravda nekim višim ciljem to nek priča maloj djeci. On je trebao izaći pred banjalučane prije dvije godine kada sam ja stajao uz njega, kada sam ja stajao uz njega i više sam bio u Banjaluci nego u Trebinju gdje je bila njegova lista. Ja sam se posvađao sa mnogim ljudima zbog Draška Stanivukovića, govorio sam dajte mu šansu. Molio sam Davora Dragičevića i Ozrena Perduva da ne napadaju Draška Stanivukovića i Jelenu Trivić i da ne prave štetu. Ja sam tu molio banjalučane, ljude koje poznajem a koji su bili njegovi veliki kritičari da ga ne kritikuju i da skršimo Banjaluku jer je to preduslov da padne vlast u Republici Srpskoj. I šta se dogodilo? Niko od njegovih saboraca nije pozvan na piće ili da popiju kafu. Ja nisam, meni ne treba, ali kada je proslavio pobjedu nije zvao nas koji smo se borili za njega već je napravio pakt sa Nešićem, sa Selakom, sa krupnim kapitalom, sa dobrim dijelom SNSD-a, a nas je nabio nogom misleći oni su moji svakako. On nije ni postao gradonačelnik a sanjao je kako će postati predsjednik do tridesete godine. Ja sam ga eliminisao da ne bude kandidat za predsjednika. To je čovjek vrlo uskih moralnih normi i to je vrijeme pokazalo. To što je on nas sve prevario ja ne želim da budem saučesnik u prevari građana Banjaluke i to je ključna stvar. Ja ću ga srušiti i neće biti više nikad na bilo kojoj funkciji. Zato što je napravio toliko zloupotreba, zaposlio pedeset ljudi, dao milione maraka za direktne pogodbe, stotine ugovora sklopio u četiri oka. A napadao je to u skupštini i rekao to više nikad neće, biće račun i svi će gledati šta se radi. Čovjek daje Kajinim srodnicima da organizuju koncerte, plaća koncerte stotinu hiljada maraka. Troši basnoslovan narodni novac, mijenja regulacione planove kao košarkaše na utakmici. Svakih par mjeseci da bi se pogodovalo tajkunima i da bi se uništavala Banjaluka koja nema ni ovako infrastrukturu da izdrži gužve, umjesto da se gleda da se napravi strateški dokument, urbanistički plan cijelog grada, da se rastereti grad i napravi zadovoljavajuća infrastruktura koja može da zadovolji potrebe širenja grada. On sve nabija u centar, zato što je tu najskuplji kvadrat i da on i njegovi najbliži saradnici mogu imati lični interes. Mi se za to nismo borili.
Gdje ste Vi i Vaša lista kada je Banja Luka u pitanju? Lokalni izbori su za dvije godine. Pratite li šta se dešava sa Jelenom Trivić i njenim odnosima sa vrhom PDP-a i Draškom Stanivukovićem? Tu još nije izvjesno šta će se dešavati. Da li je moguća saradnja vas dvoje?
Ja se moram zahvaliti banjalučanima za podršku koju su dali našoj listi na ovim izborima i zahvaliti se što smo mi treći po snazi politički subjekt u Banjaluci. Mislim da je to bio ključni iskorak i da sada moramo rasti. Ja se bojim da bi nam neko masovno širenje dovelo pad kvaliteta i dolazak ljudi koji bi nas kompromitovali.
Bez masovnog članstva nemate potrebnu snagu.
I sada smo imali deset ljudi u kampanji a dobili smo devet hiljada glasova u Banjaluci.
Ne možete sa četiri poslanika uticati na promjene u Republici Srpskoj.
Mi nismo, sad su već uslovi kada uđete u NSRS puno drugačiji. Mi sad ne bi imali četiri da nisam ušao prvo ja sam. Mi pokušavamo rasti korak po korak i svakako da ćemo mi imati jednu snažnu listu u Banjaluci. Imamo vremena da se organizujemo da imamo u svakom naselju svog čovjeka, da pokušamo privući ljude. Mi imamo dvije godine da se dobro organizujemo. Na proljeće već krećemo. Mi smo bili najveće iznenađenje a možda sada budemo još veće. Ključna je činjenica da je većina građana Banjaluke još 2018. i 2020. i sada 2022. puna tri ciklusa, pokazala da je protiv mafijaške vlasti. Dodik je toga svjestan i on jedino može da povrati Banjaluku zahvaljujući kompromitovanim ljudima iz opozicije koji mogu odbiti građane ili biti topli zečevi koji će preći na njegovu stranu. Upravo zbog toga sam sada u neizbornoj godini krenuo da demaskiram Stanivukovića jer jedino od može omogućiti Dodiku da se vrati na vlast.
Može li se očekivati da Vaša lista ima kandidata za gradonačelnika?
U svakom slučaju Stanivuković ne može biti u nikakvoj kombinaciji a ko će biti kandidat to će se odlučivati za godinu dana. A ko će biti, ja sam zagovornik i ovdje i u Trebinju, da to budu nestranačke ličnosti koje mogu da dobiju široku podršku. Ljudi koji imaju ugled u svojoj sredini, koji nisu korumpirani i koji su prepoznati kao borci protiv ovog režima, koji nisu korumpirani i ucijenjeni. Što se tiče odnosa sa Jelenom Trivić, odnosi su korektni, nikada nije bilo razgovora da ona postane dio Liste za pravdu i red. Da li će ona osnovati svoju stranku ili pokušati da preuzme PDP, to je pitanje za nju.
GERILA info