Božo Marić: Milorade, kaiš steži, ali se za riječ veži

Predsjednik Sindikata uprave Božo Marić najodgovornijim za takav ishod smatra upravo Dodika i ne isključuje izlazak radnika na ulicu.

U intervjuu za Srpskainfo, Marić objašnjava da je Sporazumom bilo definisano da će se u drugom kvartalu 2023. izvršiti usklađivanje plata kako bi 55.000 radnika u nominalnom iznosu dobili iznos toplog obroka i 1/12 regresa, na mjesečnom nivou.

– Imajući u vidu da je Radna grupa koja je formirana na osnovu tog istog Sporazuma u maju mjesecu završila svoj posao, kao i da nismo postigli dogovor, zatražili smo sastanak s Vladom RS na čelu sa premijerom i predsjednikom Dodikom. U suprotnom ćemo imati vruću jesen i radnike na ulicama. Kako do sastanka nije došlo, pet granskih sindikata koji su i pokrenuli interpelaciju u 2022. već je započelo aktivnosti na pripremi sindikalne borbe koja će uslijediti u narednom periodu. Da li će radnici izaći na ulice Banjaluke? Bliže sam opciji da hoće, ali će o svemu posljednju riječ dati organi sindikata i naše članstvo – kaže Marić.

Ko je najodgovorniji za to što nije ispoštovan dogovor?

Za nas koji smo pokrenuli interpelaciju, to je Milorad Dodik, koji je kao predsjednik najveće političke partije u NSRS tokom 2022. prihvatio našu interpelaciju. On je nas pozvao na sastanak u svoj kabinet, postigao dogovor s nama da se odustane od interpelacije, ali da se visina naknada za topli obrok i regres uvedu kroz nominalno povećanje primanja. Pružili smo ruku jedni drugima i na osnovu tog dogovora je i sačinjen Sporazum s Vladom RS, koju opet vodi kadar Milorada Dodika.

Neispunjavanjem Sporazuma prevareno je 55.000 radnika u upravi, policiji, pravosuđu, zdravstvu i obrazovanju. Svakako da je to u 2022. kada je bila izborna godina bila lijepa priča, ali ovako se to ne radi. Sada imate 55.000 nezadovoljnih i razočaranih koji ovu prevaru neće zaboraviti. Tražiti odgovornost od Radovana Viškovića, kojeg se prilikom izrade Sporazuma nije ništa ni pitao, je suludo, jer svakako Vladom RS i institucijama u RS de fakto upravlja Milorad Dodik. Zato je naša poruka: Milorade kaiš steži, ali se za riječ veži!

Da li je trenutna ekonomska, ali i politička atmosfera, generalno pogodna za zahtjeve za povećanje (usklađivanje) plata u javnoj upravi?

Prije svega, mi ne govorimo o zahtjevima za povećanje u 2023.godini, jer smo mi to dogovorili tokom 2022. i u Budžetu RS za 2023. godinu je projektovano 130 miliona više za bruto rashode plata i naknada, ali nema realizacije. Podsjetiću javnost da smo mi prilikom predaje interpelacije i dogovora s Dodikom predložili i rješenje za “punjenje” budžeta, a to je kroz uvođenje najnižih poreskih osnovica u realnom sektoru, čime bi se suzbila siva ekonomija i isplata plata u kovertama. Ostaje nejasno zašto i zbog čega Vlada RS ne želi da se obračuna sa sivom ekonomijom ako se po kuloarima spekuliše da se u sivoj zoni vrti više od četiri milijarde KM!? Na taj način bi se povećale plate u realnom sektoru, a bilo bi značajno više novca u budžetima i vanbudžetskim fondovima čime bi mogli drastično povećati plate, penzije, zdravstvenu zaštitu, dječije naknade, boračke dodatke i sva ostala davanja. Međutim očigledno je da je Vlada RS stala u zaštitu krupnog kapitala i tajkuna u RS, a da ne brine baš puno za obične radnike.

Po svim parametrima koje slušamo od finansijskih institucija, u RS i BiH se prikupljaju rekordni prihodi od direktnih i indirektnih poreza, onda se postavlja legitimno pitanje: kad povećavati plate ako ne sad, kad imate rekordne prihode.

Kada je u pitanju politička atmosfera, nju kreiraju političari i za istu oni treba da daju odgovore da li utiče na finansijsko stanje u Srpskoj. Bez obzira na sve, ono što je evidentno u ovoj godini jeste da su prioritet bila nezavršena sportska dvorana od 55 miliona, 80 miliona za zgradu UIO, desetine miliona iz svih preduzeća i institucija za nabavke softvera… Ali, nema za ispunjenje dogovora.

Plate budžetskih korisnika u Srpskoj od prošlog mjeseca počele su da stižu kasnije nego ranijih godina. Da li su to naznake ekonomskih problema, uprkos tome što Vlada tvrdi da RS nije bila nikad stabilnija?

Ekonomski problemi nastaju kada trošite više nego što zaradite. E, tako je i ovo sada. Godinama imate neke tendenciozne i populističke najave u vezi sa određenim projektima koji su na kraju propali, novac je nestao, a ostali su problemi i dugovi koje ovaj narod sada mora da vraća. Kao što je svima poznato, u 2023. Srpska ima obavezu isplate najvećeg dijela duga i svi koji pratimo stanje u budžetu smo tačno znali šta nas čeka. Ako posmatramo izmirivanje inostranog duga, mi smo ispoštovali tek trećinu ovogodišnje otplate, a već ulazimo u osmi mjesec, te nam otplata još dvije trećine duga, što je negde oko 850 miliona KM, može predstavljati ozbiljno opterećenje u likvidnosti budžeta.

Sa druge strane, imamo otežano zaduživanje na međunarodnom tržištu zbog retorike i političkih stavova iz RS koji utiču na sveukupnu situaciju u BiH. Očigledno je da je međunarodna zajednica iskoristila svoj uticaj, što je i pokazatelj da su nam zatvorili sva vrata međunarodnih kreditora, i to u narednom periodu može izazvati otežana kretanja u izmirivanju svih obaveza iz budžeta.

Za sada je sve u zakonskim okvirima, a šta donosi vrijeme pred nama –  vidjećemo. Ako posmatramo sve nabavke službenih vozila, izgradnju nedovršene dvorane, tendere za raznorazne projekte, angažovanje agencija za marketing bez ijednog radnika, koji dobijaju milionske ugovore koji se finansiraju iz budžeta ili javnih sredstava, onda zaista nismo nikad bili stabilniji jer za to mora biti novca u budžetu. Za sve ostalo, direktori i rukovodioci su dobili jasnu instrukciju na nedavnom sastanku u Administrativnom centru, a ona glasi: Steži kaiš!

Ustavni sud RS je proglasio neustavnim i nezakonitim tri posebna kolektivna ugovora. Šta to znači za radnike i kome je od njih trenutno najteže?

Na inicijativu granskog sindikata u okviru Saveza sindikata RS pokrenuta je inicijativa za ocjene ustavnosti sva tri PKU. Nažalost, to je izazvalo ozbiljne probleme u načinu obračuna zarada i naknada za preko 17.000 radnika i jedino su radnici na gubitku. Radnici ne smiju zaboraviti ko ih je ostavio bez svih zagarantovanih prava koja su uživali iz svojih posebnih kolektivnih ugovora. Najsloženija situacija je u okviru sistema obračuna plata i naknada u jedinicama lokalnih samouprava, jer je njihov PKU bio jedini pravni osnov za utvrđivanje minimalnih koeficijenata i cijene rada.

Ono što je bizarno u svemu ovome je razlog zbog kojeg je pokrenuta cijela haranga. Naime, prije dvije godine, kada su isticali PKU u sve tri oblasti, mi smo kolegama iz Saveza sindikata RS nudili identične uslove za obrazovanje Odbora za pregovore kao i ove godine, samo što su iste uslove sada prihvatili, a prije dvije godine su odbili. Zašto? Iskreno, nemam objašnjenje, osim da su željeli da radnicima nanesu štetu. Jer, šta su dobili više od onog što smo im nudili i prije dvije godine? I danas kada pregovaramo, mi iz Sindikata uprave RS imamo po tri člana u svakom od odbora za pregovore, dok kolege imaju po dva člana, jer je tako propisao Zakon o radu. Svjesni odgovornosti koju imamo i koju nosimo 25 godina štiteći zaposlene u javnoj upravi, mi ćemo kao i do sada uložiti sve napore da radnici u što kraćem roku dobiju nove PKU. A neka kolege iz Saveza sindikata sutra objašnjavaju ljudima zašto su ih ostavili bez prava. To nije pitanje za nas.

Da li se rivalitet među sindikatima obija o glavu radnicima?

Inicijativu je pokrenuo žuti sindikat, odnosno Sindikat lokalne samouprave iz Saveza sindikata, ali svi znaju da iza svega stoji lider Saveza sindikata. Očigledno je da ljudi ne trpe neuspjeh, jer su od našeg istupanja iz Saveza sindikata izgubili sve sudske sporove koje su godinama bezuspješno pokretali protiv nas. Sve tužbe su pale na sudovima. Ovo je bila idealna prilika da kazne radnike na konto tobože nekog nezakonitog postupanja Bože Marića i Vlade RS; čak su prema mojim saznanjima navodno i krivične prijave podnijeli u Tužilaštvo. To samo govori o njihovoj frustraciji. Godinama ništa ne rade za obespravljene radnike u realnom sektoru, godinama rade na rušenju i izdaji radničkih prava. Podsjetiću vas da Srpska od 2016. nema opšti kolektivni ugovor, što je isključivo posao Saveza! Svoju nesposobnost su manifestovali kroz ovu lakrdiju i sramotu pred Ustavnim sudom samo da bi radnike u javnoj upravi, koje ja predstavljam, ostavili bez prava, jer je više od 6.000 radnika krenulo sa nama iz Saveza. Takvo ponašanje je za ozbiljne psihijatrijske analize. Nije ovo više šala, bez obzira na sve tužbe koje godinama pokreću protiv Sindikata uprave i mene lično.

Nema među nama rivaliteta, jer mi imamo duplo više članova i sindikalnih organizacija od žutog sindikata; mi smo dva različita svijeta. Mi smo, za razliku od njih koji ruše prava radnika, ipak neko ko već 25 godina odgovorno štiti interese zaposlenih, pregovara i zaključuje sve kolektivne ugovore u javnoj upravi i tako će i ostati. Ono što želimo je da radnici koji su obmanuti i zavedeni u žuti sindikat, pod krinkom da smo mi istupanjem iz Saveza formirali neki novi sindikat, shvate da su upravo oni prije par godina formirali žuti sindikat kako bi popunili prazninu našim odlaskom iz Saveza sindikata, a da su svi radnici u javnoj upravi zapravo bili u Sindikatu uprave svih prethodnih 20 godina. Sve dok ih sindikalni kalamari nisu preveli nazad kod sindikalnog Maršala.

Nakon što potpišemo sva tri kolektivna ugovora, radnicima u javnoj upravi će sve biti mnogo jasnije ko štiti njihova prava, a ko ruši njihova prava. Nakon toga izbor je samo jedan i veoma je jasan – radnici u lokalnim samoupravama, organima uprave, upravnim organizacijama, javnim ustanovama i javnim službama, trebaju se učlaniti i vratiti pod okrilje Sindikata uprave RS kao zaštitnika zaposlenih u javnoj upravi.

Zašto još nisu potpisani novi PKU? Nakon pokušaja pregovora s ministrom Senkom Jujić izjavili ste da je njena ponuda dokaz da je Srpska pred finansijskim kolapsom.

Proces kolektivnog pregovaranja uopšte nije jednostavan, već je stvar kompromisa koji je neophodno postići. Svakako da se trudim da u nove posebne kolektivne ugovore unesemo neke nove vrijednosti i prava, što implicira i dodatna sredstva u budžetima lokalnih zajednica i upravnih organa, i to automatski predstavlja problem u ovom momentu. Siguran sam da ćemo u narednom periodu doći do zaključivanja sva tri PKU, jer u suprotnom će to biti dodatan razlog da ljude pozovemo na ulicu.

Tokom završnih pregovora u vezi PKU za zaposlene u lokalnim zajednicama, Ministarstvo uprave je izašlo pred nas sa ponudom PKU u kojem su plate za tri, od ukupno sedam platnih grupa, bile manje od najniže zagarantovane plate u RS. Ti pregovori su trajali cijelih tri minuta i mislim da je Vlada shvatila da je napravila ozbiljan kiks. Ako vam neko to ponudi, onda znate da je u ozbiljnom problemu i odatle je i proistekla moja izjava da je Srpska pred ozbiljnim finansijskim kolapsom, jer kako drugačije objasniti pojavu da Vlada ponudi takav PKU u kojem će hiljade radnika raspoređenih u prve tri platne grupe biti ispod minimalca! Kakvu poruku radnicima šalje Vlada RS? Vi ste naši robovi, a mi vam za vaš rad nećemo isplatiti ni minimalac, jer nam se može. A pri tome, niko nije ni pomenuo da funkcioneri u lokalnim zajednicama, a tu spadaju gradonačelnik/načelnik, predsjednik/potpredsjednik skupštine imaju plate u rasponu od minimalno 3.000 pa do 5.000 ili 6.000 KM, koliko recimo imaju gradonačelnici većih lokalnih zajednica. Ne ide to tako, to je licemjerno i za svaku osudu.

Brojna ministarstva, organi uprave i javne službe isplaćuju ogroman novac pojedincima za navodno posebne rezultate u radu. Da li je to prikriveno finansiranje stranačkih ljudi iz republičkog budžeta?

Svašta se priča, da se pola novca od nagrada vraća “šefovima ili partiji” ali je to sve u domenu spekulacija, jer niko ne želi o tome javno pričati. Međutim, kada pogledamo krivične prijave koje su podnijete protiv nekih bivših ministara zbog zloupotreba i isplate takvih naknada, jasno je da toga ima u našem sistemu. Zbog svih tih priča i razloga mi smo tražili da u PKU tu uvedemo red, ali nismo našli sagovornika sa druge strane stola, što dodatno potvrđuje sumnje da gdje ima dima, ima i vatre. Simptomatično je to da smo se mi kroz PKU izborili za to pravo u prethodnim godinama, a da su to prava rezervisana isključivo za visoko pozicionirane službenike i one bliske direktorima i rukovodiocima organa, a da je zanemariv broj običnih radnika za koje se mi borimo. Nastojaćemo da ovo pitanje uredimo na što transparentniji način kroz nove PKU, kako bi izbjegli svaki vid zloupotrebe u vidu dodjele ovih nagrada.

Ko u Ministarstvu uprave dobija 600 KM mjesečno za prevoz?

Ja nisam direktno rekao da to neko prima u Ministarstvu uprave, već da bi bilo interesantno dobiti podatak ko i u kom ministarstvu ima tu privilegiju da mjesečno prima toliku naknadu. Takvu naknadu može primati jedino neko ko zloupotrebljava prevoz, odnosno neko ko je putem CIPS prijavljen, na primjer, u Bijeljini i svaki dan putuje u Banjaluku na posao, a zapravo živi u iznajmljenom stanu u Banjaluci. Samo pitam kako i čim taj čovjek putuje jer realno vam treba najmanje tri-četiri sata vožnje do Bijeljine, te je očigledno da taj radnik zloupotrebljava to pravo.

Takvih je primjera mnogo i zbog toga smo tražili da se objave podaci, ali i da se u novim kolektivnim ugovorima na drugačiji način uredi ovo pitanje, odnosno da se uredi gornja granica kilometraže na osnovu koje imate pravo na naknadu prevoza, čime će doći do smanjenja zloupotreba.