Trodecenijsku vladavinu DPS-a, između ostalog, obilježila je i „glasna“ ćutnja velikog dijela intelektualaca, umjetnika, naučnika… kao i onih koji se takvim predstavljaju.
A, najčešći uzrok „konstruktivnog“ odnosa predstavnika crnogorske intelektualne „elite“ prema, nedavno poraženom, kleptokratskom režimu jeste – novac.
Pred „čudesnim“ moćima novca, bilo da stiže preko računa ili u koverti, „kapitulirale“ su mnoge „plemenite težnje“, „opoziciono“ raspoloženje, „podrška“ pravu, pravdi, naučnoj istini…
Vidimo da su bivša vlada i ministar kulture (kralj Ilir) Bogdanović imali poseban senzibilitet prema „zaslužnim“ djelatnicima koji su (čast izuzecima) poznatiji po odbrani lika i djela Mila Đukanovića i izraženoj srbofobiji, nego po dostičnućima u oblastima kojima (bi trebalo da) se bave.
Tako je, na primjer, naknadu dobio i „zaslužni“ Jevrem „vuk“ Brković, koji sa svojim „vukovima“ iz „Lovćenskih straža“ stoji na „braniku“ Lovćena od – NJegoševe kapele.
Vremešnom „ljubavniku Duklje“, nekadašnjem političkom „disidentu“ koji je od terora DPS-a pobjegao u Zagreb odakle je, „zlopateći se“ po vinskim podrumima, „sokolio“ političke istomišljenike da istraju u borbi od koje je on „hrabro“ pobjegao, ministar Bogdanović je dodijelio novčanu nagradu u iznosu od 772,50 evra mjesečno.
Na listi „zaslužnih“ su i Novak Kilibarda, Milorad Popović, Andrej Nikolaidis, Adnan Čirgić i mnogi drugi čiji se „domoljubni vapaji“, nakon pada DPS-a i satelita, prolamaju medijskim nebom Crne Gore.
Vrijeme će pokazati da li je to, u stavri, iskreni „plač“ za apanažama, za koje vjerujemo da će uskoro biti ukinute.
I zašto jeste…
Izvor: IN4S