U posljednje vrijeme, na javnim stranicama koje izvještavaju o dešavanjima u gradu, sve češće se piše o neprijatnostima u vezi sa zdravstvenim sistemom. Mnogi građani imaju problema sa kvalitetom zdravstvenih usluga, a iako se brojni slučajevi ne iznose javno, priče o njima se šire među ljudima.
Hroničan problem odlaska ljekara i medicinskih sestara iz javnog zdravstva nije adekvatno prepoznat, a nadležni organi do sada nisu reagovali na ovaj alarmantni trend. Najbolji kadar odlazi, a država kao da zatvara oči pred tim.
Ljekari specijalisti, s kojima je razgovarano, naglašavaju dodatne izazove s kojima se suočavaju.
Na primjer, trenutno jedan ljekar specijalista, koji je studirao medicinu sedam godina (šest plus apsolventski staž), zatim se odmah zaposlio jer je potrebno radno iskustvo od dvije do tri godine da bi konkurisao na specijalizaciju, zatim specijalizirao četiri do pet godina, pa subspecijalizirao još dvije do tri godine, sada se nalazi između dvije vatre. Ako je žena, često mora ostaviti djecu u Istočnom Sarajevu da bi otišla na specijalizaciju i subspecijalizaciju u Beograd, što samo dodatno otežava njihov položaj.
Na teritoriji od Miljevine do Han Pijeska i Višegrada, koja obuhvata veliki broj pacijenata, dežura svega osam internista (pet domaćih i tri gostujuća). Osim toga, čitava regija ima samo jednog gastroenterologa ili endokrinologa, iako je broj dijabetičara izuzetno visok. Zbog ovakve kadrovske neravnoteže, liste čekanja postaju ogromne, a ljekari se suočavaju sa dodatnim pritiskom nezadovoljnih pacijenata.
Postavlja se pitanje: zašto obrazujemo i finansiramo školovanje budućih ljekara i njihovih specijalizacija ako im država ne obezbjeđuje adekvatne plate i uslove rada koji odgovaraju njihovom trudu i znanju? Na kraju, ti isti ljekari odlaze da rade u zdravstvenim sistemima drugih zemalja, koji dobijaju kompletno obrazovane stručnjake – besplatno. U međuvremenu, naše društvo ostaje bez stuba zdravstvenog sistema.
Važno je naglasiti da nam nije cilj napadati medicinske radnike, jer većina njih svoj posao radi savjesno, iako imaju mogućnost da odu raditi za bolje uslove i veće plate. Njihov ostanak u zemlji, uprkos svim izazovima, može se posmatrati kao vid patriotizma. Problem leži u nakaradnom sistemu u kojem na kraju trpe pacijenti – svi mi, kad-tad.
Ljekari su pretrpani obimom posla, izloženi pritisku zbog niskih plata i ogromnih zahtjeva, dok pacijenti trpe zbog dugih lista čekanja i nedovoljno dobre usluge.
Svako iz svoje perspektive vidi problem, ali svi zajedno osjećaju posljedice nefunkcionalnog sistema.
Šta treba da se desi da država shvati da je zdravstvo jedan od temeljnih stubova društva u kojem živimo?
Ako se odnos vlasti prema zdravstvenim radnicima ne promijeni, stanje će postati još gore. Odliv stručnjaka će se ubrzati, kadrovska kriza će produbiti već postojeće probleme, a pacijenti će biti primorani da sve više traže rješenja u privatnom sektoru ili u inostranstvu. Zdravstveni sistem, ako se ne preduzmu hitne i sistemske mjere, nalazi se na ivici katastrofe, sa nesagledivim posljedicama za sve građane.
Izvor: Facebook ZA PRAVDU I RED ISTOČNO SARAJEVO