Crnogorski predsjednik Milo Ðukanović u još jednom od niza medijskih napada na Srbiju kaže da je zvanični Beograd rezultate crnogorskih izbora protumačio „logikom osvajača“, a predsjednik Srbije, kako navodi, „svojatanjem crnogorske istorije“ želi da premosti nedostajući dio istorije Srbije.
Ðukanović u intervjuu podgoričkoj Pobjedi, koji potpisuje crnogorska novinarka Tamara Nikčević, tvrdi da poraz njegove DPS na avgustovskim izborima, Beograd koristi „kao otvorena vrata za nastavak svoje misije posrbljavanja Crne Gore i promjene karaktera građanske države“.
„Budući da ciljevi velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori još nisu ostvareni, može se reći da je nervoza u sada jedinoj centrali DF-a – u državnom vrhu Srbije – u porastu. Tim prije što ni nova Vlada Crne Gore ne igra po njihovim taktovima“, naveo je Ðukanović.
Prema njegovim riječima, zvanični Beograd bi htio čistiji model, da, kako kaže, preko svojih političkih trupa upravlja Crnom Gorom.
Lider sada opozicione DPS i šef crnogorske države tvrdi da Beograd nervira to što njegova stranaka koju, kako kaže, vidi kao jedinu relevantnu političku branu osvajanju Crne Gore, ne gubi podršku javnosti kako su očekivali.
„Zato se u Nikšiću spremaju na ‘Kosovski boj’; zato je i popis, prema kazivanju beogradskih zvaničnika, u Crnoj Gori pitanje od najvećeg nacionalnog interesa Srbije: identitetskim inženjeringom Crnu Goru predstaviti kao srpsku državu. Nakon toga, DF bi mogao da sruši ovu vladu, osloboditi je zavisnosti od ‘poštenog Albanca’ i formirati pravu srpsku vladu sa čelnicima DF u njoj“, naveo je Ðukanović.
Govoreći o namjerama i resursima koje navodno koristi srpski predsjednik da bi ga uklonio s vlasti, Ðukanović kaže da se „precjenjuju kapaciteti predsjednika Srbije“, čime se, kako navodi, ide na ruku „njegovoj (Vučićevoj) iluziji kako je nadomak cilja da osvoji Crnu Goru“.
“ Nije! Na izborima za predsjednika osvojio sam 54 procenta glasova; na čelu sam stranke koja ima trideset mandata i koja vrši vlast u najvećem broju crnogorskih opština. Dakle: polakote!“, poručuje Ðukanović.
Predsjednika Vučića optužuje da „svojatanjem Crne Gore“ želi da premosti nedostajući dio istorije Srbije i dodaje da će to imati „nikoliki“ uticaj na dužinu njegovog političkog trajanja i na budućnost Crne Gore.
Šef crnogorske države tvrdi i da je Srbija nakon devedesetih kada je, kako kaže, „duh pušten iz boce prema Hrvatima i Bošnjacima, kasnije prema Albancima sada na red došli Crnogorci.
Optužujući Srbiju da „kontinuirano produkuje nezdrave odnose sa susjedima“, Ðukanović kaže da je to „opasna igra“ koju devedesetih „nisu uspjeli da kontrolišu ni veći politički igrači od današnjih“.
„A znamo kako je završila: u genocidu i u Hagu“, tvrdi Ðukanović.
Ponovo je govorio o „dva upliva velikosrpskog nacionalizma u izborni proces u Crnoj Gori“, sa, kako kaže, jasnom dijagnozom da iza obje stoji vlast u Srbiji, koja je time služila i strateškim interesima Rusije na Balkanu i u Evropi.
„Prva linija bila je politička, preko DF-a, čiji su čelnici lutke na koncu vlasti u Srbiji. Druga linija je SPC. Nešto komplikovanija za razumijevanje, ali ne previše“, kaže Ðukanović.
Upitan da pojasni u kom smislu komplikovanija, Ðukanović tvrdi da je vrh SPC je, kao i DF, instrument za „manipulativno upravljanje od državnog vrha Srbije“.
Ðukanović otpužuje Srbiju i da oživljavanjem „ideje velike Srbije, sada nazvane ,’srpskim svijetom’, želi da promijeni karakter Crne Gore, koja bi, kako navodi, umjesto dosadašnje multietničke, sekularne, proevropske zemlje, članice NATO-a, postala „nužan dio velikosrpskog trougla Beograd – Banjaluka – Podgorica“.