Opet se pokazalo da je izborni proces u Bosni i Hercegovini izuzetno loš. Jedan od jasnih pokazatelja da je to tako jeste to što se danima broje i zaključuju glasovi. Koliko bi tek bilo mučno da zemlja ima više stanovnika, odnosno glasača?
Skoro sve od početka do kraja izbornog procesa nije onako kako bi trebalo da bude:
– Javna je tajna da su u većini opštinskih/gradskih izbornih komisija članovi ili simpatizeri stranaka, a to ne bi trebalo biti tako;
– Izbor članova biračkih odbora i izbor posmatrača je potpuno prepušten strankama;
– Za članove biračkih odbora i posmatrača nerijetko bivaju izabrani oni koji nisu dovoljno osposobljeni da rade taj posao;
– Veliki je broj građana koji ne znaju kako ispravno glasati;
Štamparska rješenja izbornih listića nisu odgovarajuća, što predstavlja poteškoće glasačima. Liste nisu pregledne, posebno ne starijim građanima. Na to su ukazali strani posmatrači nakon posljednjih Opštih izbora. Konkretnije, ukazali su da su slova premala, što otežava čitanje;
Biračka mjesta nisu pod videonadzorom, što povećava izglede za malverzacije tokom samog glasanja, a potom tokom brojanja glasova i njihove registracije;
Brojanje glasova je usporeno zbog toga što su u biračkim komisijama i oni koji nisu osposobljeni da budu u tim komisijama. Proces brojanja i zaključivanja konačnog broja je utoliko sporiji zbog zahtjeva za ponovno brojanje, a što je posljedica sumnji u nepravilnosti;
Još jedan od razloga zašto je brojanje glasova sporo jeste to što ne postoje elektronski uređaji kojima bi se glasovi registrovali odmah nakon samog čina glasanja.
Kada bi oni postojali, dovoljno bi bilo da glasač skenira listić i glasovi bi se odmah registrovali u bazi podataka. Tako da bi svi potrebni podaci postojali i na papiru i u digitalnoj formi.
Bili bi provjerljivi u svakom trenutku i konačni rezultati bi bili poznati znatno prije nego što je to trenutno slučaj – vjerovatno kroz nekoliko sati;
Brojanje glasova usporava i to što se broj glasova ne može zaključiti prije nego što se ne utvrdi to da li se poklapa broj izdatih listića sa brojem listića u glasačkim kutijama i sa brojem onih koji su se registrovali za glasanje. Ponavljamo, taj proces je spor ako članovi biračkih odbora nisu dovoljno osposobljeni da rade posao člana biračkog odbora;
Nepravilnosti su moguće i onda ako birački odbori ispravno rade, ali ako nezakonito radi onaj koji podatke o izbornim rezultatima unosi u informatičku bazu podataka.
Ta osoba je u mogućnosti da unese podatke koji se potpuno razlikuju od stvarnih, a u korist pojedinog kandidata i/ili stranke. Kako saznajemo, nije rijetkost da unesene podatke niko ne provjerava.
Ovo su samo neki od nedostataka u izbornom procesu koji ne doliče državi koja nominalno želi biti što više demokratska i koja želi biti članica Evropske unije. Jasno je da stranke imaju previše uticaja na birački proces i to je ono na šta su upozoravali iz Centralne izborne komisije (CIK).
Sigurno je da bi se otklanjanjem ovih i mnogih drugih nedostataka, kao što su i oni koji se odnose na formiranje biračkog spiska, doprinijelo tome da izbori budu mnogo pravedniji i pošteniji, ali teško je očekivati da će te nedostatke otkloniti oni koji imaju koristi od njih, a u poziciji su političkog odlučivanja.
Sve dok se ne otklone nedostaci, to će za posljedicu imati i to da se danima broje glasovi 1,6 miliona birača, koliko ih je glasalo na posljednjim izborima, i to da su stranke te koje prve znaju rezultate izbora, a ne CIK. S druge strane, u mnogim državama prvi izborni rezultati znaju se nakon sat-dva.
(Klix)
