Godina za nama počela je zamahom radi modernizacije i ubrzanja procesa pristupanja, a završila se još jednom blokadom. Između ”cvijeća” i ”trnja”, ima li ravnog puta za Zapadni Balkan ka EU?
Zvaničnici EU često znaju da se pozivaju na riječi Winstona Churchilla da ”Balkan proizvodi više historije nego što može da podnese” uz vlastitu opasku da su sa Zapadnim Balkanom ”uvijek pune ruke posla”, piše “Deutsche Welle” (DW).
Zapadni Balkan nikada se nije pretvarao da to nije istina, ali i sa svojim ”teškim koferom” ide datim putem ka EU. Zapadni Balkan nije očekivao da će taj put biti posut ružama, ali da li je očekivao da će biti baš ovoliko trnovit?
Između ”cvijeća” i ”trnja”, hoće li Zapadni Balkan nekada stići do iole ravnog puta ka EU?
– Želja Crne Gore je da postane 28. članica EU, a to bi optimalno moglo da se postigne 2025. – poručio je crnogorski premijer Zdravko Krivokapić na izmaku 2020. tokom svoje prve posjete Bruxellesu.
Krivokapić, kao premijer zemlje lidera u eurointegracijma, ima i računicu po kojoj bi Podgorica do 2023. zatvorila sva pregovaračka poglavlja i krenula u proces ratifikacije pristupnog sporazuma s EU.
Međutim, mnoge su se računice u procesu pristupanja EU do sada zakomplicirale, a politika proširenja je postala ne samo komplikovanija nego i nepredvidljivija nego ikada. Vanredne okolnosti koje su nas pratile na svim poljima u 2020., nisu zaobišle ni politiku proširenja.
Godina je obećavala…
Kada je krajem 2019. na dužnost stupila nova Evropska komisija, na čelu s Ursulom von der Leyen, jedna od poruka je bila da će joj Zapadni Balkan i politika proširenja biti prioritet.
– Na kraju petogodišnjeg mandata, trebalo bi da imamo bar jednu zemlju spremnu da uđe u EU – poručio je tada komesar za proširenje Olivér Várhelyi.
U tom trenutku Várhelyi nije mogao da pretpostavi da će se prva godina njegovog mandata završiti kao prva godina u kojoj zemllje članice nisu uspjele da usvoje zaključke o proširenju na Zapadni Balkan, i to, opet, zbog bilateralnih nesuglasica, ovoga puta između Bugarske i Sjeverne Makedonije.
Kada su zemlje članice EU početkom maja 2020. na ”Zagrebačkom samitu” potvrdile evropsku perspektivu za zemlje Zapadnog Balkana, ali i odluku Vijeća EU o otvaranju pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, ko je mogao da pretpostavi da će se godina završiti blokadom ne samo pregovaračkih okvira sa Skopljem i Tiranom nego i izostankom konsenzusa zemalja članica kada je ukupna politika proširenja u pitanju, i to sve opet zbog ”stare boljke”, bilateralnih odnosa?
Proširenje nije krevet posut ružama…
Nije tajna da je tokom 2020. cijela Evropa ”gledala” u Berlin i nemačko predsjedavanje Vijećem EU u očekivanju da će tradicionalna njemačka praktičnost i efikasnost uspjeti da riješi sve probleme, počevši od nikad većeg i značajnijeg EU budžeta, na kome se zasniva oporavak pandemijom pokošene Evrope, pa do balkanskih zavrzlama i nesuglasica.
Paket za opravak EU od skoro dvije hiljade milijardi eura je dogovoren, ali ne i balkanski odnosi. Tim povodom, njemački državni sekretar za Evropu Mihael Rot iznio je frustraciju i ”duboko razočaranje”, upozorivši da se čini ”ozbiljna politička greška” koja bi mogla da ugrozi sigurnost i stabilnost ne samo Zapadnog Balkana nego i cijele Evrope
– To je gorak udarac za našu politiku prema Zapadnom Balkanu, čiji je cilj razvoj stabilnosti i demokratije na Zapadnom Balkanu – ocijenio je Rot.
I dok Nemačka svoj ne baš tako često ”nedovršen posao” predaje na rješavanje Portugalu, koji preuzima predsjedavanje Vijećem EU od 1. januara, u Bruxellesu naglašavaju da se proširenje na Zapadni Balkan nastavlja uprkos preprekama kojih će, kako kažu, uvijek biti.
– Na putu proširenja uvijek će biti prepreka. Ulazak u EU nije ”krevet posut ružama”, ali to ne remeti činjenicu da je za predsjednicu Ursulu von der Leyen i cijelu Evropsku komisiju proširenje na Zapadni Balkan prioritet – kaže glavni portparol Evropske komisije Eric Mamer.
U Komisji napominju da se sa Zapadnim Balkanom ove godine radilo ”na više frontova”, počevši od pomoći u borbi protiv pandemije, preko Ekonomsko-investicionog plana za dugoročni oporavak regiona, do usvajnja nove metodologije koju su, kako naglašavaju, prihvatile i sve članice EU, a koja je trebalo da odblokira i ubrza pregovore o pristupanju zemalja regiona.
Kako stoje stvari na kraju 2020., do planirane deblokade i ubrzanja nije došlo.
Crna Gora – Nema željenog nivoa
Crna Gora sa svim otvorenim poglavljima i dalje ne postiže ”željen nivo pomaka” kada su u pitanju reforme u najvažnijim oblastima vladavine prava.
Srbija – Bez poglavlja
Srbija prvi put od početka pristupnih pregovora nije otvorila niti jedno poglavlje u godini iza nas. Vladavina prava je i Beogradu kao i Podgorici ”kamen oko vrata” na putu eurointegracija, ali i demokratizacije društva.
BiH – Malo toga urađeno
Bosna i Hercegovina i dalje ima 14 prioritetnih zadataka koje joj je postavila Evropska komisija da bi uopće došla u poziciju da razmišlja o pristupnim pregovorima. Pored optimizma bosanskohercegovačkih lidera, malo toga je prisutno i urađeno u zemlji u posljednjih godinu dana što preporučuje BiH za kandidata za članstvo u EU.
Kosovo – Duboke podjele
Duboke političke podjele unutar Kosova onemogućavaju Prištini da krene u reforme, a kamoli da ih provede do kraja, što je slučaj i s dijalogom s Beogradom, koji je jedan od uslova za napredak obje strane na putu eurointegracija.
Albanija – Blokirana
Albanija je i dalje ”blokirana” zahtjevima Holandije, Francuske i Danske, koje traže dodatni napredak u oblasti vladavine prava i borbi protiv korupcije u zemlji, dok se Sjeverna Makedonija, nakon svega što je od nje traženo i isporučeno, još jednom našla ispred ”zatvorenih vrata” EU, ovoga puta zbog bugarskih zamjerki na račun kulturnog i historijskog identiteta zemlje.
(SB)