Naslovna Društvo Danas se navršavaju 103 godine od smrti Gavrila Principa

Danas se navršavaju 103 godine od smrti Gavrila Principa

0

Gavrilo Princip (Obljaj, kod Bosanskog Grahova, 25. jul 1894 — Terezin, 28. april 1918) bio je član Mlade Bosne koji se zalagao za okončanje austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini. U 19 godini života, izvršio je atentat na austrijskog nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju u Sarajevu 28. juna 1914. godine. Princip i saučesnici u atentatu uhapšeni su i predstavljeni kao nacionalističko tajno društvo, koje je pokrenulo Julsku krizu, a koja je doprinijela izbijanju Prvog svjetskog rata.

Na suđenju, Princip je izjavio: „Ja sam jugoslovenski nacionalista, težim za ujedinjenjem svih Jugoslovena, pod bilo kakvim političkim oblikom i za njihovim oslobođenjem od Austrije”.Princip je osuđen na dvanaest godina zatvora, što je bila maksimalna kazna za njegovu starosnu dob, a kaznu je služio u tvrđavi Terezin. Preminuo je 28. aprila 1918. godine od tuberkuloze, uzrokovane lošim zatvorskim uslovima koji su već prouzrokovali gubitak desne ruke.

Gavrilo Princip je rođen u zaseoku Obljaj kod Bosanskog Grahova 25. jula (13. jula) 1894. godine. Bio je drugo od devetero djece, od kojih je šestero umrlo u ranom djetinjstvu. Gavrilo majka Marija željela mu je dati ime po svom pokojnom bratu Špiri, ali dobio je ime Gavrilo na insistiranje lokalnog pravoslavnog sveštenika, koji je tvrdio da će ime po arhanđelu Gavrilu pomoći da preživi.

Principi, koji su nekada nosila prezime Čeko, živjeli su vijekovima u sjeverozapadnoj Bosni i bili su pravoslavni Srbi. Gavrilovi roditelji, Petar i Marija (djevojačko Mićić), bili su siromašni poljoprivrednici koji su živjeli od malo zemlje koju su posjedovali. Pripadali su klasi hrišćanskih seljaka poznatih kao kmetovi, koje su često tlačili njihovi muslimanski zemljoposjednici.

Petar (1940), koji je insistirao na „strogoj korektnosti”, nikada nije pio i psovao, a zbog toga su ga susjedi ismijavali. U mladosti je učestvovao u Nevesinjskoj pušci (1875—1877), ustanku protiv Osmanskog carstva. Nakon ustanka, vratio se kao poljoprivrednik u Grahovsku dolinu, gdje obrađivao oko 4 hektra zemlje i bio je primoran davati trećinu prihoda zemljoposjedniku. Da bi dopunio svoje prihode i nahranio porodicu, bavio se prevozom pošte i putnika po planinama između sjeverozapadne Bosne i Dalmacije.

Uprkos očevom protivljenju, Gavrilo je počeo pohađati osnovnu školu 1903. godine, sa devet godina. Prevladao je tešku prvu godinu i postao veoma uspješan u svojim studijama, zbog čega ga je direktor škole nagradio zbirkom srpske epske poezije. U trinaestoj godini, Gavrilo se preselio u Sarajevo, gdje je njegov stariji brat Jovan namjeravao da ga upiše u austrougarsku vojnu školu. Međutim, u trenutku kada je Gavrilo stigao u Sarajevo, Jovan se predomislio nakon što ga je prijatelj posavjetovao da brata ne pravi „krvnikom sopstvenog naroda”. Umjesto vojne, Gavrilo je upisao trgovačku školu. Jovan je školarinu plaćao novcem koji je zarađivao baveći se ručnim radom, noseći trupce iz šuma oko Sarajeva do fabrika u gradu. Nakon tri godine školovanja, Gavrilo je prebačen u lokalnu gimnaziju. Godine 1910. otišao je da oda počast Bogdanu Žerajići, srpskom revolucionaru koji je pokušao da izvrši atentat na Marijana Varešanina, austrougarskog guvernera Bosne i Hercegovine, prije nego što je oduzeo sebi život. Gavrilo se pridružio Mladoj Bosni 1911. godine, društvu koje se zalagalo za okončanje austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine i ujedinjenje sa susjednom Srbijom. Budući da su mjesne vlasti zabranile učenicima osnivanje organizacija i klubova, Gavrilo i ostali članovi Mlade Bosne sastajali su se u tajnosti. Tokom svojih sastanaka razgovarali su o književnosti, etici i politici.

Godine 1912, Gavrilo je izbačen iz škole zbog učešća u demonstracijama protiv austrougarskih vlasti. Učenik koji je bio svjedok incidenta tvrdio je da je „Princip je išao od razreda do razreda i prijetio metalnim bokserom svima koji su se kolebali da dođu na nove demonstracije”. Gavrilo je napustio Sarajevo ubrzo nakon izbacivanja iz škole i krenuo je pješke na put do Beograda dug 280 kilometara. Prema jednom izvoru, prilikom prelaska granice i stupanja na tlo Srbije, pao je na koljena i poljubio zemlju. U Beogradu, Gavrilo se dobrovoljno pridružio srpskim četničkim odredima koji su se borili protiv Osmanlija, pod vođstvom majora Vojislava Tankosića. Tankosić je bio pripadnika Crne ruke, tada najvažnijeg zavjereničkog društva u Srbiji.

Isprva, Gavrilo je odbijen u regrutnoj kancelariji u Beogradu zbog niskog stasa. Ogorčen, pronašao je i samog Tankosića, koji mu je rekao da je premalen i slab. Ponižen, vratio se u Bosnu i Hercegovinu i sa bratom je prenoćio u Sarajevu. Narednih nekoliko mjeseci proveo je na liniji Sarajevo — Beograd. U Beogradu upoznaje Živojina Rafajlovića, jednog od osnivača Srpske četničke organizacije, koji ga šalje (zajedno sa petnaest drugih članova Mlade Bosne) u četničkom centru za obuku u Vranju. Tu upoznaje upravnika Učiteljske škole Mihajla Stevanovića Cuparu. Gavrilo je živio u Cuparinoj kući, koja se danas nalazi u Ulici Gavrila Principa u Vranju. Princip uvježbavao pucanje, korištenje bombe i noža, a nakon što je obuka završena vratio se u Beograd.

Dok je Gavrilo boravio u Sarajevu 1913. godine, Austrougarska je proglasila vanredno stanje, primjenjivala vojni zakon, preuzela kontrolu nad svim školama i zabranila sve srpske kulturne organizacije.

(Dešavanja u Bijeljini)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i "X" nalogu.

Zapratite nas i na Youtube

BONUS VIDEO: