Od tada je prošlo nekoliko godina, Stanivuković je, u međuvremenu, postao poslanik u Narodnoj skupštini Srpske, a potom i gradonačelnik Banjaluke, a neki novi opozicionari danas kritikuju njegov rad, i to ni manje ni više nego – kidajući asfalt.
O predizbornom asfaltu ispričane su i ispisane priče. Prošao je put od razgovora između ogorčenih komšija do objava na društvenim mrežama.
U izbornim godinama, obično je zvijezda na društvenim mrežama, nerijetko predmet ironije i sarkazma. U stopu ga, obično, prate i druge sanacije, radovi, dogradnje.
nije to ništa novo, ali je, možda upravo u tome i problem?
Bilo kako bilo, predizborni asfalt je postao simbolika stanja politike, ili, kako kaže sociolog Drago Vuković, jedan od indikatora njene zapuštenosti, odsutnosti ideologije i kriminalizacije.
Vuković ne krivi građane koji daju glas za asfalt, jer, kako kaže, oni samo traže da se nešto uradi za njih.
– Odgovorna vlast bi sve trebala da radi na početku i u vrijeme svog mandata, a ne posljednjih dana kampanje. Kažu, ne treba rano, jer se to zaboravi. Ja ne mislim tako! Vlast treba da pokaže sposobnost i odgovornost i da ocjenu za to traži na izborima – kaže on.
Ali, to i nije baš tako, pa je, samim tim, i asfalt ni kriv ni dužan postao sinonim loše politike.
– Centimetri debljine predizbornog asfalta pokazuju zastupljenost kriminala i korupcije – zaključio je Vuković.