Šta je ono što služi isključivo da zavara birače i u druge svrhe se ne može upotrebljavati (rok trajanja – do izbora)?
Da, riječ je o predizbornom asfaltupo kojem se svaka izborna godina poznaje. I to samo ako narod ima (ne)sreće da šljunak preraste u njega.
Osim što je tu da kupi glas, predizborni asfalt je nerijetko i povod za obračun političkih protivnika.
Rijetki su oni koji se neće sjetiti kako je to onomad radio aktuelni gradonačelnik Banjaluke, a tadašnji odbornik u Skupštini grada Draško Stanivuković, kritikujući tadašnju gradsku vlast.
Od tada je prošlo nekoliko godina, Stanivuković je, u međuvremenu, postao poslanik u Narodnoj skupštini Srpske, a potom i gradonačelnik Banjaluke, a neki novi opozicionari danas kritikuju njegov rad, i to ni manje ni više nego – kidajući asfalt.
O predizbornom asfaltu ispričane su i ispisane priče. Prošao je put od razgovora između ogorčenih komšija do objava na društvenim mrežama.
U izbornim godinama, obično je zvijezda na društvenim mrežama, nerijetko predmet ironije i sarkazma. U stopu ga, obično, prate i druge sanacije, radovi, dogradnje.
nije to ništa novo, ali je, možda upravo u tome i problem?
Bilo kako bilo, predizborni asfalt je postao simbolika stanja politike, ili, kako kaže sociolog Drago Vuković, jedan od indikatora njene zapuštenosti, odsutnosti ideologijeikriminalizacije.
Vuković ne krivi građane koji daju glas za asfalt, jer, kako kaže, oni samo traže da se nešto uradi za njih.
– Odgovorna vlast bi sve trebala da radi na početku i u vrijeme svog mandata, a ne posljednjih dana kampanje. Kažu, ne treba rano, jer se to zaboravi. Ja ne mislim tako! Vlast treba da pokaže sposobnost i odgovornost i da ocjenu za to traži na izborima – kaže on.
Ali, to i nije baš tako, pa je, samim tim, i asfalt ni kriv ni dužan postao sinonim loše politike.
– Centimetri debljine predizbornog asfalta pokazuju zastupljenost kriminala i korupcije – zaključio je Vuković.
