Marijana Mijatović je jedina diplomirana biohemičarka prijavljena u banjalučkom Zavodu za zapošljavanje. Kao obrazovana i znanjem potkovana mlada osoba još jdna u nizu ignorisanih od strane sistema.
Da sve bude još gore, ovaj primjer pokazuje koliko se u Republici Srpskoj trude i koliko im je stalo da angažuju one koji bi mogli itekako pomoći u borbi protiv virusa korona.
“Ne mogu da nađem zdravorazumski razlog kako je u vrijeme pandemije jedan diplomirani biohemičar ne treba nikome u RS. Obraćala sam se mnogim institucijama, ali naprosto nigdje nisam dobila povratnu reakciju”, rekla je Marijana u podkastu poratala BUKA.
Ona kaže da se čudi kako niko nije zainteresovan bar da posluša njene prijedloge, da je sasluša… Posebno je ogorčena na institucije koje se navodno bave naukom.
“Ispada da sve ove institucije koje govore da se bave naučnoistraživačkim radom i dobijaju određene svote novca ustvari ne rade ništa i da je sve to obična farsa. Nije mi jasno. Svugdje se traži mulidisciplinarnost i da se formiraju timovi u kojima postoje i biohemičar i matematičar i fizičar i ljekar… da postoje timovi u kojima će svaka osoba doprinijeti svojim kritičkim razmišljanjem. Ne možemo da pričamo o kompenzaciji u nekom polju, jer neko ko se nije školovao u tom polju ne može ni da ima kritičko razmišljanje. A bez kritičkog razmišljama mi ne možemo da napredujemo i da budemo inovativni, onda smo samo prepisivači”, rekla je između ostalog marijuana.
Ona kaže da je jako rastužio i razočarao Univerzitet u Banjaluci koji je neuporediv sa beogradskim.
“Ovdje vi kao student ne možete da dođete do dekana, što je u Beogradu nezamislivo i to se ne dešava. To su neki nedodirljivi ludi koji ne žele da čuju niti razgovaraju sa nama”, kaže naša sagovornica.
Dodaje da mi slušamo kako se ovdje mnogi bave ozbiljnim istraživanjima, ali izgleda da među njima nema mjesta za jednog biohemičara sa sjajnim prosjekom i laboratorijskim iskustvom.
Ona kaže da do sada nije imala nikakvu pomoć države, pa čak niti stipendiju iako je bila odličan student.
“Ono što me iritira, pored toga što sam bilo jako dobra na fakultetu, banajlučki gimnazijalac sa 5 prosjekom, je kad gledam kako se razni ljudi proglašavaju ponosom Republike Srpske, dok… šta sam ja? Stvarno me zanima šta sam ja? Ako ne mogu nigdje da dobijem nikakvu priliku da popričam sa nekim. Ne znam kako oni zamišljaju da se mi mladi osjećamo. Kako je jednom mladom čovjeku koji čitav svoj život posveti obrazovanju i vrati se u svoju zemlju da bi se dalje usavršavao, pomogao svom narodu i naprosto ga niko ne vidi i ne čuje”, rekla je Marijana.
Izvor: Buka