Bahatost, primitivizam i trpljenje
„Polomicu ruku svakome ko je podigne“, poručila je osijono, ni manje više nego portparolka Vodovoda Istocno Sarajevo
Dušica Kovačević, nakon što su građani Istočnog Sarajeva najavili proteste zbog višemjesečne nestašice vode.
U istom postu učesnike protesta nazvala je „polupismenim“
Propis koji kaže šta bi trebao biti posao glasnogornuce jednog javnog preduzeća, pozicije koja se plaća iz budžeta (citaj: narodnih para), očito je nevažan u odnosu na činjenicu kome ona jedino odgovora.
A odgovara jedino onima kojima su bahatost, sila u nasilje postali glavni stil i komunikacije i ponašanja. Od koga je tačno „prepisala“ ovo ponašanje, da li je u pitanju uzor, idolopoklonstvo…
Drskost, neprikladan pa i vulgaran rječnik, neprimjeren jezik i kvalifikacije drugih i drugacijih, ipak neodljivo podsjećaju na nedavno postove kćerke predsjednika SNSD-a Gorice Dodik.
Očekivano, iako im je mjesecima bila „zavrnuta česma“, što se nigdje u svijetu ne radi, straha od čelnih ljudi grada, da izađe na proteste nije imalo svega 50-ak ljudi.
Sila pretočena u nasilje ovih dana demonstrirana je upravo od prvog covjeka grada Istocno Sarajavo Ljubiše Cosica, koji je nedavno naočigled brojnih svjedoka „muski“ šakom u glavu pretukao svoju partnerku.
Sutradan se „umio“, napisao par „pisama“ pokajanja i ljubavi prema svima a posebno kako je naveo Miloradu Dodiku, i sve se završilo.
Prijave za nasilje počinjeno više puta od strane aktuelnog ministra Staše Kosarca nad sada bivsom suprugom, o kojima je ona i javno govorila, još stoje u ladicama. I stajaće…
Jer vladajuća stranka priznaje i kažnjava samo i isključivo kada su „pritjerani uz zid“ i kada zbog brutalnosti slika, kao u slučaju gradonacelnika Prijedora, narodu ne mogu zamazati oči.
A mi ćemo valjda i dalje trpiti, izgubljeni u spinovima i osamuceni u gledanju kako ove male afere pretiču ove velike. Jer granice trpljenja su nam odavno izgubljene. Jesu li i granice dostojanstva?
(Vijesti Srpske)
