Kamena kuća porodice Skočo, pašnjaci i okolna brda, čine sliku mirnog i opuštajućeg istočnohercegovačkog sela Kubaš, ali život bez osnovnih uslova poput tekuće vode i struje – nije jednostavan.
„Meni je čača pričao ‘voda, struja, put – gdje nema to, nema života’“, govori sedamdesetogodišnji Jovo Skočo.
Ipak, bez struje i tekuće vode u kući, Jovo i Smilja Skočo skoro cijeli svoj život žive u ovom selu u opštini Berkovići. U zabačenom i teško pristupačnom selu Jovo je odrastao i sa devet godina mlađom Smiljom je tokom 40 godina izgradio porodicu. Danas ih njihove četiri kćerke redovno posjećuju, a posebno se čistom zraku, domaćim životinjama i ukusnoj hrani raduje sedmoro unučad.
„Teško je bez struje, čitav život“, priča Smilja. „Unuke dođu ali neće da se zadrže. Kažu ‘bako, mi bi noćile ali nemamo [kako napuniti] telefone’“.
Dok grli svog unuka Veljka koji je s mamom došao u posjetu, Smilja je prošlog decembra ispričala šta su sve tokom godina koristili za osvjetljenje soba gdje ona i suprug žive, na kojem hladnom mjestu čuvaju hranu i kako pune mobitel.
MALA OPŠTINA
Skoče kažu kako su od oko 60 članova šire porodice koji su nekada naseljavali ovaj kraj još samo oni tu, a da Kubaš danas čini tek sedam kuća u kojima većinom žive stariji mještani i bave se stočarstvom.
Cijelu opštinu Berkovići naseljava oko 2.000 ljudi. Ova nekadašnja stolačka mjesna zajednica danas živi pretežno od stočarstva, a zbog predjela kuda prolaze jaki vjetrovi, poput planine Hrgud, šansu vide i u obnovljivim izvorima energije. Iako se radi o maloj opštini, oni koji je vode htjeli bi vidjeti investicije i razvoj privrede u nadi da bi to zadržalo mlade ljude.
Oko pola sata vožnje makadamom s glavne ceste koja vodi od centra opštine, smješteno je selo Kubaš, rašireno po brdovitom terenu pogodnom za uzgoj krava, ovaca i koza. Rijetki posjetioci koji se voze putem kroz selo, iz nekolicine kuća u daljini mogu vidjeti domaćine kako mašu za pozdrav.
PRVI PUT STRUJA U SEOSKOJ KUĆI
Ovog su proljeća i Jovo i Smilja prvi put mogli upaliti svjetlo u svojoj kući, nakon što su na krov njihove kuće postavljeni solarni paneli koje su dobili kroz projekt Zeleni ekonomski razvoj koji finansira Švedska a provodi UNDP u BiH, i koji između ostalog uključuje i postavljanje hibridnih fotonaponskih i solarnih sistema na udaljenim područjima bez struje.
„Vidio sam kod Čeda i Barbe, nije komplikovano koristiti“, ispričao je Jovo ranije opisujući solarne panele njegovih komšija. Sa strujom sada dostupnoj i u sopstvenoj kući, Skoče imaju i novi frižider, električni rešo, televizor i svjetlo u prostorijama, a u sklopu iste donacije dobili su i nove krevete, posteljinu i vrata i prozor u spavaćoj sobi.
„Bili su nam svi. Ma sretna đeca. Kažu ‘bako, zar je ovo moguće da ima ovako na selu krevet i TV!’“, priča Smilja radosno.
Nakon decenija života u Kudašu, ovaj par prvi put ima struju u svojoj kući, u kojoj budu većinu godine. Niže prema Berkovićima i selu Suzini, gdje također imaju kuću, obično siđu jedan mjesec u godini zbog ispaše ovaca.
„Ja niđe ne idem. Ovdje sve imamo, ništa nam ne treba, a ni s kim se ne čujem“, rekao je Jovo opisujući mir u selu gdje su i komšijske kuće udaljene nekoliko stotina metara.
U ostavi u produžetku kuće, Smilja pažljivo skladišti sir iz mijeha. Dok objašnjava kuda je sve stigao, od Trebinja do Čapljine i Dubrovnika, pokazuje prostoriju u kojoj se suši. U Ljubinje na prodaju često pošalje suho voće, krompir i luk, a zbog kvaliteta sira iz mijeha osim pohvala dobija i upite o tome šta je njena tajna.
„Pitaju: šta ti krave pasu? A ja kažem: priroda, brdo i kamenito“.
Jovo i Smilja imaju osam krava i stado od oko 70 ovaca. Obično ustaju zorom, a nakon napornog rada i nakon što namire stoku, u kuću se povlače kad mrak pada, a zimi je to poslije četiri popodne. Radio na baterije im je ranije služio da čuju vijesti. Ranije bi uz svjetlost s fenjera oko 7 sati poslušali večernje vijesti i legli spavati, a ustajali u 4 ujutro.
„E sad upalimo TV – pa gledamo vijesti i druge programe, pa i do 10 uveče! Kad ustanemo, ujutro opet upalimo. Radio sad i ne palimo, ali neka ga tu pored TV-a“, kroz smijeh priča Smilja.
Projekt „Zeleni ekonomski razvoj“, uz finansijsku podršku Vlade Švedske, implementira UNDP u saradnji sa Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, Fondom za zaštitu okoliša FBiH i Fondom za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Republike Srpske, entitetskim ministarstvima prostornog uređenja, entitetskim ministarstvima za energiju, kantonalnim ministarstvima, jedinicama lokalne samouprave te drugim partnerima. Projekt ima za cilj stvoriti uslove za investicije u projekte energetske efikasnosti, povećati broj ”zelenih radnih mjesta“, te doprinijeti razvoju tržišta što vodi ka privrednom razvoju.