U međuvremenu se dogodila ljubav, koja doslovno ruši sve granice. I koja i danas cvjeta kao prvog dana.
Penina je, dakle, već dvije godine gospođa Jakovljević: ruđanska, srpska i bosanska snajka. I u toj se ulozi odlično snalazi.
– Ovdje lijepo, super, najs, samo što je ljeti vruće, a zimi hladno – sriče simpatična Penina, uz pomoć svog dragog, koji joj u novoj domovini, između ostalog, služi i kao prevodilac.
Priznaje da nije savladala srpski, da ga govori „samo malo“. Bez greške izgovara ono što joj je najbitnije. Recimo, „moj muž, moja ljubav“ ili „ja sam srećna žena“. A zna i najvažnije stavke tradicionalnog menija: „pita, kajmak, sarma“.
A sve je počelo, takoreći, bez riječi. Kada je Penina prvi put došla u Rudo, da posjeti prijatelje s kojima je radila u Dubaiju, odmah je zapazila simpatičnog nasmijanog fizioterapeuta Novaka. Ali, Novak nije znao engleski. A ni ona srpski.
Kako su se sporazumijevali samo oni znaju. Tek, postali su par. Zabavljanje na dva kontinenta potrajalo je nekoliko mjeseci. Penina je pet puta dolazila u Rudo, a i Novak se zaputio Najrobi, kenijsku prijestolnicu i Peninin rodni grad.
Ostao je tamo punih mjesec dana. Išao je na safari, obilazio znamenitosti i, naravno, posjetio porodicu svoje drage. Jer, stvar je postala ozbiljna. Svadba je već bila na vidiku.
– Ni u Keniji nisu uobičajeni parovi poput nas dvoje. Čak i u Najrobiju, kosmopolitskom gradu od oko šest miliona stanovnika, kojim špartaju turisti iz cijelog svijeta, rijetko ćete vidjeti crnu ženu sa bijelim muškarcem – kaže Novak.
Svadba
A tek brak u ovoj kombinaciji! Dobro, ima toga u Njujorku, Parizu ili Berlinu, čak i u Beogradu. Ali Rudo je ipak malo mjesto, od jedva hiljadu stanovnika, skrajnuto na tromeđi BiH, Srbije i Crne Gore.
– Od prvog dana smo navijali za Peninu i Novaka i njihovu ljubav. Ali, nismo bili sigurni da će se zaista uzeti. Hvala Bogu, ljubav je pobijedila – kaže zajednička prijateljica mladog para.
Njegov kum Mladen Jakovljević priznaje da do posljednjeg trenutka nije vjerovao da će se Novak stvarno oženiti. Ali, kad je, zajedno sa „eurokrem“ mladencima, stao pred matičara, sve je bilo kristalno jasno.
Još se po Rudom prepričava kako je tog avgustovskog dana 2019. mlada, odjevena u snježno bijelu vjenčanicu sa zlatnim vezom na šlepu, bila čarobna. Ljepša nego Naomi Kembel u najboljim danima!
– Pokazaćemo nas dvoje šta može prava ljubav. Pružićemo pozitivan primjer: da je suživot moguć, čak i između različitih rasa, a kamoli kad su u pitanju ljudi različite nacije ili vjere, koji imaju zajedničku istoriju i govore isti jezik – rekao je, svečano, Novak, nakon što je izgovorio sudbonosno “da”.
Planovi
I još je dodao da mu je Penina čvrsto obećala da će naučiti srpski. To je, reče, bio njegov „uslov“ kad ju je zaprosio.
A Penina je rekla kako će Novak i ona pokrenuti sopstveni biznis.
Od tih plemenitih obećanja, bar za sada, nema ništa. Jakovljevići nisu postali preduzetnici. Novak, kao i prije ženidbe, radi u Fondu zdravstvenog osiguranja u susjednoj opštini Novo Goražde. Kućni budžet popunjava radeći kao fizioterapeut sa svojim pacijentima i pomažući bratu u porodičnoj autopraonici.
A Penina, nekadašnja stjuardesa u „Kenija ervejzu“, koja je uz to radila i u luksuznim hotelima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, danas je – nezaposlena domaćica.
Rado bi se zaposlila, ali u Rudom nema posla ni za koga, pa ni za nju. Istina, zna ona engleski, to joj je maternji jezik, ali šta vrijedi kad nikako ne uspijeva da se izbori sa srpskim!
– Taj plan, da ona nauči srpski, završio je tako što sam ja progovorio engleski – kaže uz osmijeh Novak.
Ne kaže naš narod uzalud: odatle si odakle ti je žena!
Hrana
Iako se sa sugrađanima sporazumijeva uglavnom rukama i osmijehom, Penina kaže da je srećna u Rudom.
– Živim sa svojim mužem, u našoj kući. Imamo malu farmu na obali Lima i, hvala bogu, oboje smo dobro i zdravo. Još uvijek mi je izazov spremiti sve što treba za slavu, ali trudim se – kaže Penina.
Od dana kada je prvi put kročila u Rudo očarali su je, ovim redom: ljudi, ćevapi, kajmak i rakija. Voli i kisele paprike i naučila je da ih spremi za zimnicu. I pitu zna da napravi. I uštipke. I da nareže „ukoso“ mezu za društvo. Dobro, sarmu još nije sasvim savladala, ali i to će naučiti.
Ona i njen dragi su odavno odlučili da će savladati ne samo rasne, običajne i etničke, nego i gastronomske razlike.
– Ovdje je potpuno drugačija ne samo hrana, nego i način života. Ali meni to nije problem. Naprotiv, različitost kultura je prekrasna stvar – kaže Penina.
Uvjerila se, kaže, za ove dvije godine braka, da su ljudi u Rudom ne samo tolerantni, nego i srdačni, i da je BiH mnogo bolja zemlja nego što se o njoj u svijetu misli i priča.
– Gdje god se pojavim ljudi me dočekaju sa osmijehom i trude se da mi pomognu – kaže Penina.
Spajanje porodica
I u novoj porodici je dočekana raširenih ruku. Njen djever, Novakov brat Ognjen, kaže da bolju snajku nije mogao poželjeti.
– Ona je nasmijana, vrijedna, sa radošću dočekuje goste u našoj kući. Ništa joj nije teško. Jednom riječju, blago od žene. Moj je brat stvarno imao sreće – kaže Ognjen.
Mada život mladog bračnog para u Rudom izgleda idilično, bilo je, priznaju, i teških trenutaka.
Čim su se uzeli ušli su u proceduru spajanja porodica, kako bi Penina dobila državljanstvo BiH. Mladenka je otišla u Keniju, da uzme dokumente, a kako u BiH nema kenijske ambasade, a ni u Najrobiju bosanske, krenula je u Kairo, da završi „papirologiju“. A onda je izbila korona pandemija i Penina se „zaglavila“ u Dubaiju. Danima nije mogla nikud.
– Ako možete, poručite političarima i diplomatima da otvore ambasade naše dvije zemlje u Sarajevu i Najrobiju. Mnogi moji sunarodnici bi, vjerujem, došli ovdje, ali nemaju gdje da izvade vizu. Eto, i moji rođaci žele da dođu, da vide snijeg – kaže Penina.
Da postoji ta ambasada, koja ne postoji, Jakovljevićima bi bilo mnogo lakše da završe proces spajanja porodice, jer im se još jedan član porodice još nije pridružio. To je Peninina kćerkica Livia (8), koja je ostala u Keniji s bakom i djedom. Djevojčica bi željela da dođe kod majke i Novak bi želio da Livia živi s njima, ali dug je put da tu želju ostvare.
Uspjeće oni, do sada im se ništa nije otelo.
Radna akcija i časovi zumbe
Njena prijateljica Jovana Ostojić, mlada profesorka književnosti iz Rudog, otkriva kako se Penina na sve načine trudi da bude dio zajednice u kojoj danas živi.
– Kad smo pravili dječje igralište, ona se među prvima uključila u akciju i pomogla nam da raščistimo teren. Nekoliko mjeseci je u Rudom držala časove zumbe, ali je od toga odustala, jer nije bilo dovoljno djevojaka zainteresovanih za ovu urbanu zanimaciju – kaže Jovana.
Peninu je, kaže, upoznala kada je Novak dolazio da, kao fizioterapuet, vježba s njenim tatom, penzionisanim profesorom istorije Predragom Ostojićem.
– I ona je dolazila s Novakom i bila je srećna što konačno može s nekim razgovarati na engleskom, pošto je zbog jezičke barijere prilično usamljena. Ali, trudi se. Recimo, kad god dođe kod nas, mojoj se mami obrati riječima: „A kako je danas majka“ – priča Jovana.