Još u prvoj polovini 20. vijeka uloga medija je prepoznata kao krucijalna u afirmaciji političkih ideja i ideologija. Odgovarajućim upravljanjem, naravno zanemarujući etičku normu, od trivijalne može se stvoriti impozantna ličnost, od ljevice – desnica, od ratnohuškača – pacifista, od nepismenog – akademski građanin.
Društveni kontekst medija
Poodavno su politički akteri na domaćoj sceni shvatili da će bez konstruisanja kolektivne zbilje njihova egzistencija biti ugrožena. Stoga su odmah nakon preuzimanja vlasti učinili jednu vrstu institucionalne diskriminacije, stavivši pod čvrstu kontrolu javni medijski servis koji bi trebalo da bude servis građana Republike Srpske, bez obzira na ideološku, stranačku, vjersku ili drugu opredijeljenost i čiji bi zadatak trebao biti nepristrasno, objektivno izvještavanje širokog auditorijuma o društvenim, političkim, ekonomskim, kulturnim događajima.
Da bi dodatno učvrstila poziciju, vladajuća struktura je osnovala i više novinskih listova sa ciljem širenja dezinformacija preko propagandnih ispostava u vidu raznih tabloidnih medija.
Njihova uloga, kao jedne od udarnih pesnica sistema, jeste da manipulativnim načinom izvještavanja obesmisle politički angažman opoziciono nastrojenog dijela, a opoziciju svedu na simboličnu pojavu.
Sa druge strane, agresivnom medijskom herojizacijom, u suštini besplodnu politiku stranaka na vlasti, nastoje predstaviti vrhunskim dostignućem, te ih etablirati kao jedine zaštitnike vitalnih nacionalnih interesa.
Koncept je više nego jasan, onom ko hoće, može i želi da vidi. Tendencija je zamagliti i prekrojiti istinu, te stvarati alternativne, lažne poglede na istu.
Dalji, logičan slijed događaja proizvodi nesigurnost i dezorijentisanost građana, koji postaju lišeni ne samo moći dubljeg razumijevanja svijeta oko sebe, nego i oslobođeni elementarne intelektualne moći pravilnog rezonovanja.
Zlupotreba nacionalne ideje
Upravo se na nacionalnom pitanju prethodna teza potvrđuje. Možda se baš ovdje najbolje uočava odstupanje od principa odgovornog i ozbiljnog odnosa prema kolektivnoj budućnosti. Sve vrijeme političke elite na vlasti su potencirale nacionalno pitanje, shvativši da će ih ,,pravilno rabljenje” istog održavati na funkciji. Međutim, zloupotreba teme u smislu upotrebnog tretiranja patriotizma, ostavila je porazne posljedice, jer je sa jedne strane evidentna duboka podjela u društvu, a sa druge je priča o nezavisnosti ili eventualnom pripajanju Srbiji postala vulgarizovana i obesmišljena dnevnopolitičkim potenciranjem, bez ozbiljne namjere da se sa riječi pređe na djela.
Aktuelni momenat potezanja pitanja oko agremana njemačkom ambasadoru i sazivanje posebne sjednice Skupštine RS nije ništa drugo nego novi pokušaj zloupotrebe nacionalnog pitanja pred izbore, gdje će predstavnici vlasti iritirajuće iracionalno, gotovo dogmatski optuživati opoziciju za izdaju nacionalnih interesa, nastojeći da jeftinim etiketiranjem izbjegnu posljedice suočavanja sa sopstvenim nepočinstvima. Ipak i pored bezbroj primjera koji idu u prilog tezi da se nacionalno pitanje sve vrijeme koristi u problematičnim kontekstima, kao neka vrsta instant sredstva za ostanak i opstanak na vlasti, zloupotrebljava u svrhu lične i stranačke promocije, političke trgovine i korupcije – dobar dio društva se neće složiti sa ovom konstatacijom.
Medijska “istina” u rukama vlasti
I tu dolazimo do uloge medija u kreiranju javnog mnjenja na osnovu manipulativnih informacija po principu da će 100 puta izgovorena laž postati istina.
Jedan od glavnih aduta vladajuće koalicije u predizbornoj kampanji biće eksploatacija medijskog prostora. Svjesni da nisu učinili ozbiljniji i upečatljiviji iskorak kada je u pitanju životni standard ili bar ostvarili značajnu političku pobjedu kako je onomad nazvaše reprezentacije u Sarajevu, ništa im ne preostaje nego medijsko spinovanje javnosti.
Cilj je između ostalog i prebaciti akcenat na stanje u opoziciji kako bi se skrenuo fokus javnosti sa galopirajuće inflacije, endemske korupcije, niskog životnog standarda ali i problema koji ozbiljno ljuljaju koaliciju SNSD – US – SP. Takođe ni sam SNSD nije povratio rejting nakon oktobra prošle godine, što je vidljivo svakom političkom laiku, sa obzirom na posjećenost tribina te stranke u kampanji za izbore 2018. i u aktuelnoj kampanji. (izuzimajući Doboj) Očigledno je, da po već oprobanom modelu, putem kontrolisanih medija, vlast pažnju prebacuje na opozicione nesuglasice.
Opozicioni odgovor
Ipak, pokazalo se da su gospođa Trivić, gospoda Šarović i Vukanović sa svojim timovima dovoljno politički zreli, stabilni i motivisani te su našli zajednički modus u prevazilaženju određenih otvorenih tema i u punom zamahu krenuli u koordinisanu kampanju, bez međusobnih kalkulacija i sa tendencijom povećanja koalicionog kapaciteta.
Jelenino vanredno obrazovanje, stav, nepotkupljivost, Šarovićevo iskustvo i smirenost i Vukanova energija, principjelnost, harizma, iskrenost, mogu povesti društvo putem promjena, obnove i prijeko potrebne katarze, bez obzira na medijsku propagandu, koja će sigurno biti intenzivirana kako se bude približavao vrhunac predizborne kampanje, kao jedan od glavnih aduta vlasti.
Milan Savić/ISTOK