Žene iz porodice Munder, Ruti i Keren, koje su bile taoci Hamasa, ispričale su da su znale da nakon svega što im je već oduzeto, tokom zatočeništva ne smiju izgubiti pojam o vremenu.
Dok su bile zatočene u Gazi sa Kereninim devetogodišnjim sinom Ohadom, brojale su dane koji su polako prelazili u sedmice, a zatim u drugi mjesec.
„Kažu da su pokušale pamtiti dane. Uvijek su znale koji je dan i koji je datum. Znale su da su tamo 49 dana. Sve vrijeme su bile zajedno“, rekla je za The Guardian Roni Raviv, nećakinja 78-godišnje Ruti i Kerenina rođaka.
Razgovarala je sa svojom rodbinom telefonom u petak, nekoliko sati nakon što su puštene na slobodu prema sporazumu o prekidu vatre između Izraela i Hamasa.
„Razgovarali smo sa njima sinoć nekoliko minuta, samo smo htjeli čuti njihov glas, čuti da su dobro“, kazala je ona, prenosi Index.hr.
Ohadov emotivni susret s ocem u dječjem medicinskom centru Schneider u Petah Tikvi, istočno od Tel Aviva, u petak je objavljen na internetu.
„Ohad, koji je u zatočeništvu napunio devet godina, takođe je razgovarao s prijateljem u petak naveče, a drugi prijatelji su planirali da ga posjete u bolnici u subotu“, rekla je Raviv.
Ali svi oslobođeni taoci bili su tek na početku teškog oporavka.
„Još uvijek su svi u šoku“, rekla je Raviv, dodajući da je razgovor omogućio bolan uvid u to šta je njih troje preživjelo.
„Rekli su nam da je nekih dana bilo više hrane, a nekih dana manje“, dodala je Raviv, 27-godišnja studentkinja arhitekture koja je preko noći postala aktivistkinja nakon što su njeni rođaci oteti.
Možda najbolnije pitanje koje je visilo nad taocima u zatočeništvu bila je sudbina dvojice muških rođaka, Rutinog muža Avrahama i njihovog sina Roeea, o kojima nisu imali vijesti od 7. oktobra, kada je Hamas napao kibuc Nir Oz.
Žene su se pokušale zaključati u sigurnu sobu s Ohadom, dok su pucnjava i eksplozije ispunjavale Nir Oz, ali Avraham je bio u drugoj sobi.
„Kad su i njih odveli, već su vidjele da ga nema, to je jedino što su znale“, rekla je Raviv. Strahovalo se da su obojica ubijeni.
Dok je 50-godišnji Roee bio među 1.200 žrtava ubijenih toga dana, Avraham je takođe odveden u Gazu, kao jedan od oko 240 ljudi zarobljenih kao „valuta za pregovaranje“.
Njemu je 78 godina, slab je i muče ga zdravstveni problemi, nije sposoban za zatočeništvo, a njegova rodbina očajnički želi njegovo oslobađanje. Ali, bar u početku, njegova žena i kćerka pozdravile su vijest da ga drže kao taoca jer je alternativa bila još gora.
„Bile su zabrinute sve vrijeme. Kad smo im rekli da je Avraham talac, zapravo su osjetile olakšanje. Pomislile su da su oba muškarca mrtva i s tim su živjele već 49 dana“, rekla je Raviv.
Ruti sada gaji nadu da će se ponovno susresti sa svojim mužem.
„Ruti je optimistična, misli da bi se Avraham mogao uskoro vratiti s obzirom na to da se ona vratila“, objasnila je Raviv. Ipak, porodica je zabrinuta za njega.
„On je najmanje zdrav. On ne vidi dobro, hoda sa štapom, ima PTSP i vjerovatno mu je jako teško živjeti u takvim uslovima. Pred nama još dug put… Ali to što su njih troje opet s nama i što vidimo da su dobro daje nam nadu“, dodala je Raviv.
Porodica je još uvijek usredsređena na kampanju oslobađanja mnogih drugih talaca.
„Ne želimo biti previše uzbuđeni i srećni jer se osjećamo kao da smo jedna velika porodica i imamo jako dobre veze s drugim porodicama i trudimo se da pomognemo jedni drugima i budemo tu jedni za druge“, zaključila je Raviv za The Guardian, prenosi Index.hr.
