Na današnji dan, prije 27 godina, u američkom gradu Dejtonu parafiran je Okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini.
Osnovni cilj Dejtonskog sporazuma bio je da bude zaustavljen rat, koji je u našoj zemlji trajao od 1992. do 1995. godine. Sporazum je zvanično potpisan 14. decembra u Parizu.
Četvrt vijeka nakon potpisa ovog dokumenta, pitali smo građane Banjaluke šta za njih znači ova godišnjica.
Dijana (36): “Nemam baš neko mišljenje na tu temu. Sjećam se jedino da mi je bilo drago, jer se tata vratio sa straže i nije morao više ići. Imala sam 11 godina.”
Vuk (19): “Premlad sam za te teme.”
Aco (31): “Taj dan mi ne znači ništa, jer mi je tata prvo bio u logoru, pa u ratu, a evo danas radi u Hrvatskoj i zahvaljujući toj plati danas živi. Ne znam uopšte šta su radili, šta su potpisivali, znam da su upravo ti političari iz 90-tih radili protiv svojih građana. Zbog toga i danas svi ispaštamo. Samo, eto, ne puca.”
Dragoljub (44): “To je bio i ostao značajan datum i dokument. Zahvaljujući njemu stao je rat, da bi par godina nakon toga on postao i dokument kojim je zaustavljen san o nezavisnoj Republici Srpskoj. Međutim, sa dolaskom integracija i procesa stvaranja zajedničkih institucija, počinjem da shvatam da ipak Dejtonski mirovni sporazum ostavlja veliki prostor i za nezavisnost, jer je u samom sporazumu Reoublika Srpska označena kao priznati politički subjekat u cijeloj priči o Bosni i Hercegovini, što nije bila prije Dejtona. Jasno ovdje stoji i da je sve u nadležnosti entiteta, ali onda je došlo do raznih igranki, jer se spoljnim uticajem kroz bonska ovlaštenja ili kroz ucjene političara koji su tada bili na vlasti, prenosilo mnogo više nadležnosti na nivo države nego što je trebalo biti.”
Mirjana (71): “Ovaj datum je za mene važan, jer je donio mir i treba ga obilježavati.”
Miljan (52): „Tada je to bilo jedino ispravno rješenje. Zbog njega je prestao rat i mogli smo da se vratimo životu. Danas je on ispolitizovan, neki bi ga mijenjali, neki ne, a ja sam mišljenja da on treba biti takav da uspostavi funkcionalniju državu u kojoj će biti zadovoljni svi građani ove zemlje.”
Anja (21): “Za mene taj dan ne znači mnogo, spominje se u školi sa par rečenica, moji mi o njemu ne pričaju, tako da zaista nemam neko mišljenje. Isto će vam reći većina mlađih generacija, Dejton nije tema o kojoj mi razmišljamo.”
Stevan (59): Taj dokument je izuzetno važan jer je stao rat i dobili smo međunarodno priznatu Republiku Srpsku. Poslije je zloupotrebljavan od strane svih političkih partija, ali i međunarodnih faktora i svi su ga tumačili kako njima odgovara. Tako je i danas, ali sve to ne umanjuju njegov značaj i važnost. “
Dragana (47): “To je zapravo dosta komplikovano pitanje, pa je takav i moj odgovor. Na ovaj dan različite su emocije, sreća jer je taj užasni rat završio, tuga zbog izgubljenih članova porodice i bezuspješno pokušavanje da shvatim u čemu je bio smisao ovog rata. Eto ni nakon 27 godina mi nismo ni politički stabilna zemlja, kao građani smo nezadovoljni svim i svačim, odlazimo sa ovih prostora, sve smo siromašniji, a sveopšti osjećaj je kao da je rat tek juče stao.”
Podsjetimo, Dejtonski sporazum, u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD-a Warrena Christophera, potpisali nekadašnji predsjednici Slobodan Milošević, Franjo Tuđman, te Alija Izetbegović. Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Dejtonski sporazum bio zasnovan bila je podjela BiH po ključu 51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj, te Distrikt Brčko. Dejtonski sporazum je najveća ovlaštenja dao entitetima i naznačio osnovna ovlaštenja za nivo zajedničkih državnih organa.
Od 1995. godine Dejtonski sporazum je, uz aktivnu podršku međunarodne zajednice, više puta mijenjan, a među najznačajnijim promjenama su obrambene reforme iz 2004. godine, kojima su ukinute entitetske vojske.
