„Imam vrlo jednostavno rješenje“… Strategija je sljedeća – Naprijed idu tenkovi SFOR-a, a mi trčimo za njima, tako ulazimo u gradove i odmah zauzimamo RTV stanice i stanice policije…“
Tako je nekada u razgovoru sa bivšim visokim predstavnikom u BiH Karlosom Vestendropom govorio Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH, koji sada, ipak bezuspješno, pokušava sebe nametnuti glavnim liderom Srba, misleći da su svi zaboravili njegovu snishodljivost i poniznost prema zapadnim diplomatama i bivšim visokim predstavnicima u BiH kojima je tužakao sve one koji nisu dijeli njegovo mišljenje i bili mu u službi.
Sve je isto, samo što danas ima drugu matricu, jedno priča javno, drugo radi tajno…Cilj je jasan ostati na vlasti po svaku cijenu, kako bi zaštitio sebe, a bogami i najbliže, koje je uveo u rabote koje se kose sa zakonom. Ko ne dijeli njegovo mišljenje i izopačene vrijednosti bude izložen brutalnim napadima.
Zato s vremena na vrijeme treba podsjetiti da se na zaboravi:
– Ko je Milorad Dodik i kako je ovladao Republikom Srpskom? Uz čiju pomoć je došao sa dva poslanika do predsjednika Vlade Republike Srpske…
Bilo je to davne 1997. godine kada je u BiH bio Karlos Vestendorp visoki predstavnik i koji je odmah na početku svog mandata razgovarao sa tadašnjim liderima stranaka u oba entiteta…
Kada su na red došli političari iz Republike Srpske, tačnije Banjaluke, Miodrag Živanović, predsjednik Socijalno-liberalne stranke, i Milorad Dodik, predsjednik Nezavisnih socijaldemokrata Republike Srpske, Vestendrop im je, kako je prenio tadašnji magazin Dani, postavio sljedeća pitanja:
„Kako demokratizovati Republiku Srpsku, kako smanjiti uticaj Pala i osnažiti procese koje je započela Biljana Plavšić“?…
Prvi je, kako je navedeno u tekstu, u svom profesorskom stilu, odgovarao filozof Živanović bez praktičnih odgovora na konkretna pitanja.
Međutim, Vestendropa iz te apatije, kako stoji u tekstu, je prenuo Dodik svojom prvom rečenicom:
„Imam vrlo jednostavno rješenje“… Strategija je sljedeća – Naprijed idu tenkovi SFOR-a, a mi trčimo za njima, tako ulazimo u gradove i odmah zauzimamo RTV stanice i stanice policije…“
Prema priči svjedoka, Vestendorp je prvo mislio da je to šala, a kada se uvjerio da je Dodik ozbiljan počeo je postavljati pitanja…
„Kako to mislite? A demokratska procedura? Izbori…“.
Samo nekoliko mjeseci nakon tih razgovora 1998. godine Dodik dolazi na čelo Vlade Republike Srpske i to glasovima ne samo SDA, nego i stranke Harisa Silajdžića, a jednog nedostajućeg poslanika 42-og, koliko je bilo potrebno za izbor Vlade, mu je obezbijedio SFOR tako što su Franju Majdančića presreli na putu za Zagreb kod Brčkog i dovezli ga u Bijeljinu, gdje je održana ta po svemu „čudna“ sjednica Narodne skupštine Republike Srpske.
Toj sjednici prisustvovao je i visoki predstavnik u BiH Karlos Vestendrop, koji je i obezbijedio da u kasnim noćnim satima bude izabran Milorad Dodik za predsjednika Vlade. Tada su izabrani i ministri u vladi, čija imena je Dodik čitao sa papirića bez biografija…, a sve zapadne vlade tu Vladu Republike Srpske su priznale i „krstile“ je u prvu „demokratsku vladu“,
Evo i Dodikovog obećanja Vestendropu da će biti poslušnik, koje je dao na tom skupštinskom zasjedanju kao premijer Srpske:
(BN)
