Lakše je složiti rogove u vreći nego SNSD svoje prikolice, što pokazuju trvenja u tzv „trebinjskoj vladajućoj koaliciji“, koju uglavnom čini „Slavkova garda“, papci i otpadnici iz SDS-a i PDP-a, od braće Kovač, Anđušića, Kašikovića do Čelca i Vučurevića, a jedan od Lukinih „koalicionih partnera je Bojan Šapurić, nekad velika nada DNS-a i perjanica Marka Pavića.
Čavić i pokojni NDP su iskorišteni i potrošeni, Igor se sprema da pusti vodu da oni odu, na smetljište istorije gdje je mjesto svima koji izdaju narod i za pare i funkcije pređu na drugu stranu.
Čavić je svjestan da mu je istekao rok trajanja, prošle godine je i formalno otišao u penziju, funkciju direktora Elektrokrajine obavlja na osnovu Ugovora sa Vladom Republike Srpske, koji se uvijek može raskinuti, pa sada Šapurića koristi kako bi pokušao ucijeniti SNSD i dobiti neki sitni usputak pred Lokalne izbore. Iako se pravi nevješt, i don Luka Lučiano Petrović direktno i indirektno podstiče raskole jer želi da se tiho i podmuklo osveti Igoru Dodiku, koji čisti i uklanja njegovu mrežu kadrova koji je insistirao proteklih 8 godina kao generalni sekretar vladajuće Partije.
Čavić je opustošio Elektrokrajinu, Luka mu je zavrnuo slavinu kako bi što više otežao situaciju i izazvao gnjev, a iako se uporno češlja i mjerka fotelju, Goran Selak je još uvijek daleko od Čavićevog nasljednika. O njegovom statusu, funkciji i položaju odlučuje Dodik, a pitanje je koja će funkcija dopasti Selaka u raspodjeli plijena, jer Dodik voli da osvetu servira hladnu.
Uprkos svemu, silnim novcima i resursima, ipak i dalje svi od njih okreću glave, osjećaju stid što su u lošem društvu, a naša je želja da i ove sužnje, robove vladajuće stranke koji su dobili mrvice i upali u crvenu mišolovku, oslobodimo u oktobru, skinemo okove i jaram sa vrata kako bi svi živjeli slobodno, životom dostojnim čovjeka 21-og vijeka.
