Doslovno iza leđa bana Svetislava Tise Milosavljevića niče novo stambeno naselje u Banjaluci. Upravo ban je zaslužan za izgled centralne gradske zone i za postojanje nekih od najreprezentativnijih objekata koje Banjaluka ima – Gradske uprave, Hrama, Banskog dvora. Upravo zbog gradnje u porti Hrama ovih dana se strahuje da Banski dvor više nikada neće izgledati isto i više nikada neće biti onakav kakvim ga je ban zamislio.
Jer bi potpuno zaklonio pogled na Banski dvor i prema mišljenju struke uništio arhitektonski, najznačajniji prostor u Banjaluci.
“Ne samo da taj objekat zaklanja vizuru Banskog dvora, narušava jedan identitet grada na taj način, već isto tako zaklanja i vizuru samog Hrama. U pitanju je nešto što urbanistički, arhitektonski gledano zapravo nije odgovarajuće ni za crkvu ni za Banski dvor”, kazao je Dragan Kabić iz Centra za životnu sredinu.
S obzirom na reakcije struke održana je burna javna prezentacija na kojoj su saopšteni negativni stavovi na prijedlog rješenja. Ishod – zahtjev za povlačenje nacrta, ali i pismo partijarhu Srpske pravoslavne crkve koje je, u svojstvu građanina potpisao banjalučki advokat.
“Ja sam pokušao na ovaj način da približim stavove jednih i drugih, odnosno da kolokvijalno rečeno dovevem za pregovarački sto i jednu i drugu stranu u želji da sačuvamo izgled grada”, kazao je advokat Aleksandar Jokić.
Odgovor partijarha još nije stigao, ali Gradska uprava je čula optužbe da pogoduje isključivo investitorima i smatra ih neutemeljenim. Primjedbe će kaže šef Odjeljenja za prostorno uređenje biti saslušane.
“Mi u važećem planu imamo ovdje parohijski dom koji niko ne spominje, na lokaciji rupe takođe imamo stambeno poslovne objekte koje niko ne spominje, nismo mi ti koji smo to tu prvi put ucrtali, ne znam zašto se nas optužuje za investitorski urbanizam kada je takvo nešto već egzistiralo u regulacionom planu”, kazao je Vuk Višekruna, šef Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banjaluka.
Koji kad se već mijenja, treba da se mijenja na bolje, kaže dio struke, navodeći i kako se ne može govoriti o privatnom vlasništvu na prostoru koji je namijenjen javnoj upotrebi. Kritikuje se čak i na velika zvona predstavljeno rješenje spomen-obilježja poginulim borcima Vojske Republike Srpske, ali ne sa estetskog, već sa stanovišta prostora na kojem se gradnja planira, a koji, smatraju kritičari prijedloga, nikako nije prikladan.
