Ovih dana u Banjoj Luci pokrenuta je priča oko pomoći porodiljama sa prijedlogom da im se da jednokratna pomoć od 500 KM. Drago mi je što se o tome priča i željela bih da se više nikada ne prestane pričati.
Voljela bih da pričamo o trudnicama, porodiljama, majkama, ženama, mladim bračnim parovima i o tome što ih sve manje ima na ovim prostorima.
Voljela bih da pričamo o tome kako mnogim ženama kada zatrudne prvo padne na pamet šta će reći šef, hoće li imati pravo na bolovanje i od čega će hraniti dijete?
I to u slučaju da imaju posao. Mnoge mlade žene nemaju ni hrabrosti da ostanu trudne, jer nemaju primanja, niti siguran posao. Teško će poslodavac primiti djevojku koja bi za koju godinu mogla na trudničko. Bolje neku koja je rađala ili neku da potpiše da neće skoro.
Voljela bih da pričamo o tome kako je mnogim trudnicama taj najljepši period propraćen brojnim problemima. Neizvijesnost, čekanje, nedostatak doktora, skupi lijekovi, površni pregledi, greške ljekara za koje niko ne odgovara, čekanje porođaja kao noćne more, a ne kao najljepšeg događaja u životu.
A posije poroda, krvava posteljina u bolnici i tužne riječi sestre da nema bolju. Hrenovka i kašika pavlake kao doručak za ženu koja je na svijet donijela jedno biće. Međutim, porođajem ne prestaju problemi, oni počinju.
Voljela bih da pričamo i o Zakonu o dječjoj zaštiti, o tome kako da bi porodica imala pravo na dodatak za drugo dijete, njihovi mjesečni prihodi, po članu porodice, ne mogu da prelaze iznos od 20 odsto najniže plate.
Kako pored tolike brige o natalitetu većina porodica sa više od četvoro djece živi na rubu egzistencije?
Voljela bih da svi budu svjesni da su najveći neprijatelji roditeljstva niska zaposlenost, nesigurnost radnog mjesta, neriješeno stambeno pitanje i loša dostupnost vrtića.
Svjesna u kakvom okruženju živimo i tome koliko je ljudi, mojih prijatelja otišlo vani da osnuje porodicu, sumnjam da će 500 KM jednokratne pomoć porodiljama biti bilo kakva vrsta podrške.
Zbog svega toga ne vjerujem u iskrene namjere onih koji ideju da se pomogne porodiljama predlažu sada uprkos tome što 20 godina imaju vlast u svojim rukama i mogućnost da usvoje svaki zakon i prijedlog da porodiljama i svim roditeljima olakšaju život kao i kontrolu nad organima koji mogu kažnjavati one koji ne poštuju njihova prava.
Zašto baš sada i zašto baš na način od koga će one imati najmanje koristi?
Ako je najbolje što Banja Luka može to da porodiljama podijeli po 500 KM i to ne svima i ne uvijek, onda je bolje da ni to ne radimo i ne vrijeđamo inteligenciju ljudi misleći da će 500 KM podići natalitet.
Daleko od toga da ne bih voljela da svaka dobije po 500 KM, pa i 1.000, ali bih više voljela da porodilje nisu ugrožena kategorija kojima treba jednokratna pomoć.
Voljela bih da se u ovom gradu stvore uslovi i donesu novi programi zbog kojih će mladi ljudi željeti da ostaju, zasnivaju porodicu, imaju posao i odgajaju djecu u zdravom okruženju u kome su svi jednaki, sa novim školama, vrtićima, parkovima i novim radnim mjestima.(autor je savjetnik gradonačelnika Banje Luke)
