Ljudske sudbine, nažalost, često su veoma okrutne prema nekim dobrim i časnim ljudima i porodicama, a Bog kao da nastoji da ubere na Zemlji najljepše i najbolje cvjetove kako bi ukrasio svoju baštu na nebu. Nezapamćena tragedija dogodila se na Palama, i ovo planinsko mjesto, utonulo je u tišinu. U kafićima je ugašena muzika, a i ljudi tiho međusobno razgovaraju, saosjećajući sa bolom porodice Knežević, i niko ne može da vjeruje šta se dogodilo.
Upokojio se jedan mali anđeo, dvogodišnja djevojčica Emilija, a jedna prokleta košpica trešnje spletom nesrećnih okolnosti prekinula je djetinjstvo prekrasne djevojčice, neobično lijepe plave kose i plavih očiju, koje ću dugo pamtiti. Teško je naći bilo koju riječ utjehe mom iskrenom i dobrom prijatelju Nemanji, njegovoj supruzi, majci, bratu, sinu Srđanu, koji ponosno nosi ime svog dede heroja, al Bog će im dati snage da izdrže nevjerovatnu bol i životna iskušenja.
Kao da je malo stotine neprospavanih noći, čekajući sa ratišta Srđana Kneževića, komandanta elitnog odreda Bijelih vukova, kao da je malo što su im ga kriminalci ubili na kućnom pragu, pred njihovim očima, jer se i protiv njih časno i hrabro borio, nego sad još i ovakvo iskušenje i nezapamćena tragedija.
Neka je pokoj duši malom anđelu Emiliji, i neka Bog da snage Nemanji i porodici Knežević u ovim teškim trenucima, da se bore za malog heroja Srđana i porodicu.
(Nebojisavukanovic.info)
