Tog 22. aprila 1945. godine, živi kosturi, sijenke od ljudi, pronašli su u sebi nadljudsku snagu i golih ruku su pojurili na žicu, na rafale, na bombe i pobjegli u slobodu. Sistem koncentracionih logora Jasenovac, nije oslobođen s vana. Jasenovački logoraši su bili prepušteni sami sebi. Da nisu tad pojurili i svjedočili o užasima, možda se nikada ne bi saznale sve grozote koje su se tamo događale, a koje ljudski um teško može i da zamisli.
Jasenovac je najveći srpski grad poslije Beograda. Mjesto našeg najvećeg stradanja, ali i mjesto našeg vaskrsenja, istakla je odbornica PDP-a Jelena Trivić.
Stotine hiljada naših predaka nas zavjetuje da vječno čuvamo sjećanje na njihovu žrtvu, kako se nikada ništa slično ne bi ponovilo našim potomcima.
Bole sva saznanja, a najviše bole stradanja djece, hiljada djece.
Dok god postojimo kao narod, Jasenovac će biti naše vječno sjećanje, ali i vječna opomena. Opomena da zlo ne spava. Jasenovac je i naša vjera u vaskrslog Hrista i naš dokaz da zlo, ma kolikih razmjera bilo, biva uvijek i iznova pobijeđeno, istakla je Trivićeva.
Prošli vijek, vijek strahota i patnji, vijek najvećeg stradanja za naš narod, završen je ipak našom najvećom pobjedom, Republikom Srpskom. Neka nam strahote Jasenovca budu zavjet, zavjet da zaboraviti nećemo i da nikada nećemo dozvoliti da nam se bilo šta slično ponovi.
Jasenovac i mnoga druga stratišta su zavjet i opomena. I Republika Srpska je zavjet, zavjet za vječnu slobodu. Ljubimo svaku stopu Republike Srpske.
Sveti novomučenici jasenovački neka vam je vječna slava!!!