Prije 250 godina Crnom Gorom nakratko je vladao lažni car Šćepan Mali, a sada je na sceni opet, ali ne jedan, nego dva.
,,Istorija se ponavlja dva puta; prvi put kao tragedija, a drugi put kao farsa”.
Predsjednik i potpredsjednik Vlade se nadmudruju i takmiče ko će sa narodnom podrškom od oko 5% uspjeti da ugrabe apsolutnu vlast i potpunu kontrolu nad svim polugama vlasti u Državi.
Koriste isti metod, jutarnju kafu popiju u nekoj stranoj ambasadi, a onda u javnosti iznesu stav ambasade korigovan u dijelu koji njima odgovara.
Neko to naziva služenje tuđim interesima, neko politika poltronstva, neko trenutna korist a dugoroćna šteta, a većina takvu politiku prezire, jer takva politika je izdaja većinske volje građana i svojih koalicionih partnera.
Jedan lažni car Šćepan Mali kaže da on predstavlja “mili narod” i da je to opravdanje za sva neispunjena i iznevjerena obećanja liste na čijem se čelu nalazio, a drugi, u početku stidljivo, a potom sve agresivnije, kreće sa ispunjem želja i interesa “Prve i Druge familije”.
Potpredsjednik Vlade sa oko 5 posto podrške želi da obezbijedi dvotrećinsku, odnosno tropetinsku podršku u parlamentu, sa onima, protiv kojih se borio tokom predizborne kampanje i na toj priči je uspio da pređe cenzus, a potom postane bitan.
Dvotrećinska podrška je potrebna za izbor Vrhovnog državnog tužiioca, sudija Ustavnog suda, reformi u Sudstvu i Tužilaštvu koje treba da dovedu do uspješne borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Potrebno je izabrati tužioce i sudije koji će zamijeniti Milivoja Katnića, Ivicu Stankovića i slične i koji će procesuirati i uhapsiti aktere afera Možura, Pandora papira, Kastodi računa, Limenke, Petlje, Koverte, Ničije kuće, Telekoma…
Nema sumnje da bi manjinska podrška od strane DPS-a rezultirala izborom tužilaca i sudija koji će sve ove predmete riješiti na dobrobit ,,Prve i Druge familije.
Zato su se ove dvije bliske familije dosjetile da Memorandum koji je nedavno potpisan upotrebe na vladtitu korist.
To je zapravo pomirenje između ove dvije familije, treba nastaviti tamo gdje su stali prilikom nesporazuma oko podjele poslova i bogatstva.
Poslije jednog od mnogobrojnih putovanja na relaciji Vašington-Istambul-Tirana-Podgorica, lobista ,,liste nepoželjnih osoba”, odustao je od stavljanja na istu lica koja su opljačkala Crnu Goru i prihvata kompromis.
Prihvata kompromis da zamoli Mila Đukanovića da se formalno povuče sa čela DPS-a, a da ostale ne dira, jer u protivnom ne bi imao dvotrećinsku većinu u parlamentu.
Za obećanu ,,demokratsku i proevropsku vladu” potrebna mu je saradnja, garancije i glasovi Duška Markovića, Predraga Ivanovića, Predraga Boškovića, Branimira Gvozdenovića, Ivana Brajovića…
Izazov je odbiti ponudu za izbor manjinske Vlade sa podrškom poslanika koji su bili uzdanice bivšeg režima, Vlade koju će zajedno sastaviti Milo Đukanović i Miško Perović. Na nekim potpisnicima Memoranduma je da u pogodnom trenutku zloupotrebe taj tekst tako sto ce pokusati da sastave stare partnere.
Udruživanje ,,Prve i Druge familije” sve više liči na porodice Topalović i Bilija Pitona iz čuvenog filma ,,Maratonci trče počasni krug”.
Obje porodice su se bavile grobarskim poslovima, veće poslove su obavljali Topalovići (Đukanovići) a manje Bilijevi (Miškovi).
Potrebno ih je demokratski spriječiti u naumu, kako Crna Gora ne bi platitla ceh njihove borbe oko podjele plijena, kao što se desilo u kultnom filmu.
Piše: Dražen Živković