Ugledni banjalučki privrednik Marinko Umičević, tehnički direktor Tvornice obuće “Bema”, koji na kapije iza kojih se nalazi ta tvornica ulazi već pet decenija i koji ima ogromno radno iskustvo u realnom sektoru, poručio je da nema šanse da industrija obuće i tekstila ispoštuje najnižu platu od 1.050 KM, o kojoj se posljednjih dana priča u javnosti.
Prema njegovim riječima, posljednjih dana smo svjedoci polemike oko plata kao da plate padaju sa nebesa, a ne da ih treba zaraditi, a pogotovo u industriji obuće i tekstila koja se bavi poslovima dorade, gdje je kurs konvertibilne marke 30 godina isti i u kojij radi 14.000 radnika.
“Odgovorno trvrdim da ta industrija nema šanse da ispoštuje najnižu platu od 1.050 KM. Poznato je da je u Srbiji najniža plata za iduću godinu 780 KM. Industrija obuće i tekstila, kao i kompletna prerađivačka industrija ne mogu da imaju kolektivni ugovor koji nema ni Srbija, nego može da ima granske ugovore”, rekao je Umičević, koji ima nesumnjivo iskustvo rada u privredi i čije savjete i prijedloge vrijedi čuti i prihvatiti, jer ih govori čovjek koji iza sebe ima toliko godina veoma uspješnog rada u realnom sektoru. On je dodao da niko ne bježi od dogovora sa Sindikatom, ali istovremeno poručuje da za ljubav i dogovor treba dvoje.
“Ja u tvornici obuće „Bosna“ i „Bema“ radim 50 godina, od toga sam 35 godina tehnički direktor. Ustupam svoju stolicu odmah, ionako sam u penziji dvije godine, ako neko može da ostvari taj spisak lijepih želja. I ja bih mu bio zahvalan. Poznavajući predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika kao odgovornog čovjeka, smatram da on to nije rekao bez razloga i treba da sačekamo da vidimo na osnovu kojih argumenata je predsjednik rekao da će najniža plata biti 1.050 KM. A ja mu odgovaram da najnižu platu treba zaraditi i da ta najniža plata neće ništa da riješi, odnosno da ljude zadrži ovdje”, istakao je Umičević, koji i u ovim teškim godinama sa velikim uspjehom vodi “Bemu”, koja zapošljava oko 1.300 radnika, koja nikome nije dužna ni jedan fening i koji vodi brigu o svojim radnicima.
Inače, Tvornica obuće “Bema” je u prošloj godini povećala plate za 30 odsto, ali su cijene rasle za 35 odsto tako da, kako je rekao, ništa nismo uradili.
“Ponavljam da nema te plate koja može stići ovu skupoću i nositi se sa bahatošću trgovačkih lanaca. Ja iz Italije i Njemačke donosim potrepštine za kuću od paste za zube, deterdženta i omekšivača i tamo je to duplo jeftinije nego kod nas. Dakle, problem je u trgovačkim lancima pa i u poljoprivredi. Izdvojimo 200 i više miliona KM za podsticaje, a stalno čujemo samo kukanje poljoprivrednika, a hrana nikad nije bila skuplja”, istakao je Umičević i dodao da industrija obuće i tekstila ima olakšice po pitanju doprinosa od Vlade RS. Kada je u pitanju tvornica koju sa velikim uspjehom vodi skoro dvije decnije, rekao je da je “Bema“ prošle godine platila više od dva miliona KM poreza.
“I moram da kažem da su te olakšice koje mi imamo već potrošene. A svi obućari i tekstilci plaćaju doprinose, podigli smo plate drastično, iscijedili vodu iz drenovine i momentalno su u velikom problemu zbog smanjenja narudžbi i klimatskih promjena, jer već tri godine nema prave zime i snijega. Na kraju, ponovo želim da poručim da se plata zarađuje, plata se ne dobija. Moj prijedlog je da bi trebalo ukinuti najnižu platu. I 1.000 KM plata u Banjaluci je nedovoljna za život. Niko nije protiv povećanja plata, ali povećanjem najniže plate idemo u propast, jer će to onda biti uranilovka u industriji koja imu, tako da neće biti više motiva za rad i to je kraj. Pa ko voli neka izvoli”, pojasnio je Umičević. On je ponovio da je pitanje doprinosa već istrošeno.
“Kad se prikaže dobit tu nema ni kredita, investicija, upisana je nedovršena proizvodnja, golub na grani i ti neki analitičari, prodavači magle za koje svi manje više znamo da nikada ništa u životu nisu radili. Evo ja im nudim svoju stolicu, nek preuzmu odgovornost za 1.200 radnika i sprovedu te svoje teorije u djelo”, poručio je Umičević koji, ponovićemo još jednom, u privredi radi punih pet decenija, i koji ima ogromno znanje i iskustvo rada u realnom sektoru i koji zato i spada u red najuspješnijih rukovodilaca firmi u privredi Srpske.
(N.Sp.)