Sjajna olimpijka međutim na pobjedničkom postolju nije mogla da smiri emocije. Kada je krenula himna “Bože pravde” Milica je zaplakala i kao da je tek u tom momentu postala svjesna svog uspjeha i šta je napravila u Japanu.
Mandićeva je ostvarila četiri pobjede kojima je došla do zlata, a tekvondo do druge medalje u Japanu.
– Emotivna sam, srećna i zahvalna. Da nije moje porodice, vjerenika, Galeta, Tijane… ne bih bila ovdje. Ovo su moje posljednje Olimpijske igre i htjela sam da završim kako dolikuje. Meni se čini da je ovaj uspjeh veći nego u Londonu, strani mediji mi nisu davali velike šanse. Išla sam sa vjerom u sebe, iako je bilo teško znala sam koliko je teško i koliko sam dala za ovo. Išli smo protiv svih šansi i našli se na podijumu.
Finale je bio meč kao nijedan drugi, iako je u puno velikih finala u karijeri bila Milica Mandić.
– Kako sam ušla u finale, sve mi je bilo poznato i strano. Već sam učestvovala u finalu Igara i znala sam da ona nije, što sam pokušala da iskoristim. Ali sve se to odrazi na drugačiji način. Ponosna sam kada čujem da je neko zbog mene krenuo da trenira tekvondo. Trudim se da propagiram prave vrednosti, ovo je najljepši život koji živim- rekla je za RTS olimpijska šampionka.
Novinar RTS je potom zamolio Milicu “ispred cijele Srbije” da razmisli o odlasku u penziju jer su naredne OI već za tri godine, na šta je Mandićeva poručila kako nije definitivno kraj.
– To i moj trener kaže. Prvo mi treba odmor da se slegnu utisci. Ako planiram da nastavim, imam jaka leđa. Nasljednica? Vidjeli ste je, Tijana Bogdanović. Ona je izvanredna djevojka i presrećna sam što smo poslije Rija uspjeli da osvojimo zajedno medalju. Prošli smo puno muka i lijepih trenutaka – zaključila je