U prošlu godinu ušli smo sa prijetnjama od potencijalnog ruskog napada na Ukrajinu, u ovu sa strepnjom da rat uskoro neće biti gotov.
Mračna upozorenja o kojima se intenzivno govorilo od novembra 2021, obistinila su se rano ujutru 24. februara 2022. Vladimir Putin, ruski predsjednik, najavio je pokretanje “specijalne vojne operacije”, koju je tek nedavno prvi put nazvao pravim imenom ratom.
Ukrajina je napadnuta sa tri strane, razrušeni su gradovi, sela, putevi, mostovi, žitna polja, na milione života je uništeno i hiljade izgubljeno. Invazija je pokrenula najveću izbjegličku krizu od Drugog svjetskog rata, oko 8 miliona Ukrajinaca prinuđeno je da napusti zemlju dok su milioni interno raseljeni.
Posljedice je osjetila i sama Rusija kada je došlo do masovnog bijega stanovništva.
Rat je pokrenuo odgovor Zapada u vidu sankcija i naoružavanja Kijeva, pokazao sve veću podjelu svijeta i zaoštrio već loše odnose Rusije i velikih sila. Donio je i prijetnju od mogućeg trećeg svjetskog rata, ali i nuklearnog napada.
Agonija ukrajinskog naroda nastavlja se i gora je iz dana u dan. U već pomenutom govoru Putin je rekao da su “Ukrajinu uzeli za taoca”, a zapravo je on taj koji je drži kao taoca od 2014.
A Ukrajina mu uporno pokazuje da joj ne treba spasavanje.
Blic je tokom boravka u Londonu razgovarao sa političkim i vojnim stručnjacima i novinarima, sa kojima je analizirana godinu dana rata.
Šta je dovelo do stanja u kom je svijet danas, koje greške je Rusija napravila, koja je uloga Zapada i šta možemo da očekujemo ove godine na bojnom polju, samo su neka od pitanja.
Putinova opsednutost Ukrajinom
Ruski lider je u svom eseju iz ljeta 2021. jasno stavio do znanja kako gleda na Ukrajinu, a to se moglo čuti i iz usta drugih ruskih zvaničnika. Uprošćeno, Ukrajina spada pod rusku sferu uticaja, ona nikada nije bila suverena država, a Rusi i Ukrajinci su jedan narod.
– Uvjeren sam da je istinski suverenitet Ukrajine moguć samo u partnerstvu sa Rusijom – stoji pred kraj Putinovog eseja nazvanog “O istorijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca”. Ta rečenica napisana nekoliko mjeseci prije početka invazije, aludirala je na ono šta čeka Ukrajinu, prije ili kasnije.
– Rat nije počeo u febrauaru 2022, već u februaru 2014. kada su se na Krimu pojavili takozvani “mali zeleni ljudi”. Važno je da se kaže da je ovo rat o istoriji i identitetu, koji je počeo sa Putinovim gledištem da je Ukrajina nije zemlja, što je rekao Džordžu Bušu mlađem 2008. Sa percepije da Ukrajina nije država vidite Putinovu tačku gledišta da Ukrajinci nisu narod. Kako smo došli gdje smo trenutno sada je poricanje Ukrajine da bude suverena država i da sama donosi svoje odluke, i poricanje ukrajinskog naroda da budu Ukrajinci – kaže Ijan Bond, direktor spoljne politike u londonskom Centru za evropske reforme i bivši ambasador Velike Britanije u Letoniji, koji je 28 godina bio u britanskoj diplomatskoj službi.
S tom ocjenom slažu se mnogi stručnjaci, kao i da ruski predsjednik želi da pokaže ostatku svijeta da je ona ruska interesna sfera. Ipak, cilj koji je zacrtao, zasad se pokazuje kao teško ostvarljiv.
– Putinov cilj je da Ukrajinu vrati u rusku sferu uticaja i zaštiti zemlju koja je po njemu tradiciolano bila ruska. Nije javno to rekao, ali na to misli. Njegov pogled je da ima tu sferu uticaja i da mu to kupuje bezbjednost. Možda bi kratkoročno prihvatio da u ruskim rukama ostane sve što su dosad zauzeli u Ukrajini, ali bi uvijek želio da osvoji cijelu Ukrajinu. Ne želi prozapadnu Ukrajinu, koja je član EU, u kojoj cvjeta ekonomija, jer u njegovoj glavi Rusija je sljedeća. Rusko stanovništvo bi vidjelo kako je u Ukrajini i pomislili bi “i mi želimo isto tako” – rekao je za Blic zapadni zvaničnik u Londonu, koji dodaje da me treba da se potcjenjuju Putinovi ciljlevi i vjerovanja.
Na pitanje da li se Putin može zaustaviti, Bond kaže da on zasada jeste zaustavljen.
– Pitanje koje postavljam već duže vrijeme jeste da li Rusija može uspješno da okupira značaja dio Ukrajine. To je veoma velika zemlja, nije lako da se kontroliše i to su ljudi koji neće lako da se predaju kao što je bilo prije 10 godina. Jedan kontraproduktivan efekat rata za Rusiju jeste da se Ukrajina konsolidovala kao nacija. Interesantno je da se vidi da su ljudi, kao što je Zelenski, kojima je ruski jezik bio primarni, danas samo pričaju ukrajinski jer je to politički gest. Opet, to je jedna luda stvar Putinovog pristupa ratu, da ljudi koji su najviše pod granatiranjem, da su to oni koji su možda bili najpodložniji ruskoj mekoj moći. Ako sjedite u podrumu u Harkovu, Kremini ili nekom drugom gradu, vjerovatno nećete biti prijateljski i toplo nastrojeni prema Rusiji – rekao je.
Ukoliko i u skorije vrijeme dođe do primirja, postoji opasnost da bi Rusija na čelu sa Putinom nešto slično ponovila u narednim godinama. Kao što je invazija uslijedila nekoliko godina nakon anektiranja Krima i početka konflikta na istoku zemlje.
– To je velika mogućnost, i to bila opasna zamka u koju bi se upalo ako Ukrajina i njeni saveznici to dopuste. Zato će biti teško postići mirovni ugovor, da se dogovori da Zapad zadrži sankcije ako postoji rizik da će se Rusija remilitarizovati. Mislim da je čovjek opsjednut da rasparča zemlju, mora da shvati da ne može da zauzme cijelu Ukrajinu, ali sigurno je da to želi – rekao je Ben Hol iz Fanjenšal tajmsa.
Uloga Zapada u ratu
Hol, urednik za Evropu u Fajnenšal tajmsu, kaže da je Zapad prije rata razotkrio prave namjere Rusije. Ipak, da li je mogla invazija da se nekako spriječi, tako što bi se možda reklo da Ukrajina neće da uđe u NATO, naš sagovornik smatra da to ne bi zaustavilo Kremlj u njegovom naumu.
– Zavisi od toga da li mislite da bi ukrajinski put u NATO odvratio Putina. Mnogi Ukrajinci bi rekli da je to ruska tačka govora, to je popularan narativ za one koji misle da je rat greška NATO. Ali zapravo ako pogledate šta je Putin napisao u famoznom eseju u julu 2021, to je bilo daleko mnogo od sudbine Ukrajine u NATO, to je bilo o ukrajinskom postojanju kao nezavisne države od Rusije. Mislim da za njega ne bi bilo dovoljno zatvaranje pitanja o ulasku u NATO za Ukrajinu, da budem iskren. Na kraju dana, ako je ovo njegova reakcija za Majdansku revoluciju, Majdan nije bio o NATO, to je bilo pitanje o procesu pridruživanju EU. Regovao je na to aneksijom Krima i započinjanjem rata u Donbasu – kaže Hol.
Ipak, ono šta je Zapad mogao da uradi, smatra sagovornik, jeste da Ukrajinu shvati ozbiljnije kao državu i vojnu silu.
– Zapad je ruske namjere i planove prozreo. Rečeno nam je prije godinu dana od strane bezbjednosnih zvaničnika da će Rusija izvršiti invaziju za 72 sata i to se desilo. Imali su nevjerovatne obavještajne podatke o Rusiji, ali su imali izuzetno loše o Ukrajini. Svi su mislili da će Ukrajina da padne za tri ili pet dana, da će vlada pobjeći… Da je shvatila Ukrajinu ozbiljnije i da je bila voljna da da više oružja, to bi možda natjeralo Putina da dvaput razmisli da li će je napasti, jer su se i oni proračunali o ukrajinskoj snazi za otporom – rekao je urednik Fajnenšal tajmsa.
Ijan Bond smatra da je greška Zapada vezano za Ukrajinu napravljena na NATO samitu u Bukureštu prije 15 godina.
– Ako je Zapad 2008. nije došao do najgoreg mogućeg kompromisa na samitu u Bukureštu, možda ne bismo bili ovdje gdje smo sad. Ono šta mislim pod tim je da ste u Bukureštu imali izbor da kažete da NATO nikada neće uključiti Ukrajinu u alijansu, ili da se kaže da će Ukrajina ući u NATO veoma brzo. Ne znam da li bi prvi izbor na duge staze riješio Putinove probleme. Prilično sam siguran da su izabrali drugi pravac, da bi to odvratilo Putina. Ono s čim smo završili poslije NATO samita jeste da oni koji nisu željeli da Ukrajina uđe u NATO, uspjeli su da blokiraju proces da Ukrajina i Gruzija dobiju Akcioni plan za članstvo. Oni koji su željeli Ukrajinu i Gruziju u NATO, dobili su užasnu frazu da će se priključiti alijansi – kada i kako, ko zna. To je bio najgori mogući kompromis – rekao je Bond.
On kaže da je nakon greške u prijestonici Rumunije ista ponovljena 2014. godine kada su se na Krimu pojavili “mali zeleni ljudi”. Tako su ruski zvaničnici, između ostalog i Putin, nazivali ruske vojnike kada su poricali i skrivali da oni predvode zauzimanje zgrada vlade, aerodorome i institucije na ukrajinskom poluostrvu.
– Umjesto da Zapad jasno kaže da je to ukrajinska teritorija i da bi bilo neprihvatljiva ruska okupacija, rekli su da bi obje strane trebalo da pokažu uzdržanost. Pa, jedna strana je pokazala uzdržanost, ukrajinska strana nije ispalila nijedan metak na Krimu, druga strana i ne baš. Na Krimu su zauzeli vojne objekte pod prijetnjom vojne akcije, uzeli su veći dio ukrajinske mornarice i onda su prešli na istok zemlje, na Lugansku i Donjecku oblast. Zapad u tom momentu nije ništa uradio povodom toga. Ukrajina je član UN, ima suvereno pravo pod poveljom UN za individualnu i kolektivnu samoodbranu. Nije uopšte dobila kolektivnu podršku – kaže bivši diplomata.
Bond kaže da je odluka ruskog predsjednika da krene u napad na susjednu zemlju prošle godine, dijelom donijeta zbog njegove procjene da je Zapad ranjiv.
– Mislim da je Putin bio ubijeđen, naročito nakon povlačenja NATO iz Avganistana koji je bio debakl i poniženje, da je to bio momenat maksimalne slabosti Zapada i da je to savršeni momenat da zauzme dio ili cijelu Ukrajinu bez odgovora Zapada. To je bila veoma loša procjena. Avganistan jeste bio debakl, ali Bajden nije smio da dozvoli da pokaže ponovo takvu slabost. I za Evropljane je Ukrajina previše blizu. To je veliko kršenje međunarodnog prava i ako se nešto ne uradi, stvari će biti još gore, tako su razmišljali. Da sumiram, za Putina ništa nije provokativnije kao slabost i Zapad je pokazao nekoliko slabih tačaka u određenom periodu, naročito 2014, tada je i Ukrajina pokazala slabost. To ga je ohrabrilo da može da uđe gdje hoće i uzme šta želi – kaže nam on.
Nastavak i budućnost sukoba
Iako je većina svijeta očekivala da će Rusija lako da umaršira i osvoji Ukrajinu, to se nije desilo. Kako je rat odmicao, pokazivale su sve mane ruske vojske. Bili su prinuđeni na povlačenje, i to ne jednom, smjenjivali su generale, izgubili veliki broj vojnika.
Ipak, sagovornici, kao ni mnogi stručnjaci, ne znaju šta nas očekuje u ovoj godini na bojnom polju. Od ljeta borbe na frontu bile su manje-više nepromjenjive, a ni sa jedne ni druge strane nije bilo većih uspjeha.
– Imamo relativno statične prve linije fronta, očekuje se proljećna ofanziva. Ukrajinci treba da se regenerišu i reorganizuju. Za obuku na novom naoružanju potrebno je dosta vremena. Lično mislim da se ukrajinska vojska neće biti spremna na proljeće, ali su nas i ranije iznenadili, kao kod Harkova i primoravanja ruske vojske da se povuče iz Hersona. Ne vidimo ni da Rusija može da napravi napretke – kaže zapadni zvaničnik.
Na pitanje koliko će rat dugo da traje, Bond smatra da je to teško pitanje.
– Nijedna od dvije strane u ovom trenutku ne osjeća da je pod pristikom da konflikt privede kraju. Putin nastavlja da obnavlja svoje ciljeve, kao što je promjena ukrajinske vlade marionetskom vladom. Što se tiče Ukrajinaca, ovo je za njih egistencijalna borba. Na Zapadu se govori o mogućim teritorijalnim ustupcima, da se Ukrajina odrekne dijela što je Rusija zauzela dosad, ili barem ono što je zauzela od teritorija do 23. februara. Ali, ako ste Ukrajinci i gledate zločine koji su počinjeni protiv vaših sunarodnika na istoku zemlje, ideja o postizanju dogovora sa Putinom je prilično neatraktivna. To je posebno nepopularno ako ste mislili da ste već imali takav “kostur” dogovora u Minskim sporazumima 2014. i 2015. I bez obzira na te sporazume, Putin je ponovo napao Ukrajinu. Nijedna strana nije na pragu poraza, nijedna strana nije na pragu pobjede, tako da će rat trajati neko vreme – zaključuje Bond.
Istog mišljenja je i drugi sagovornik.
– Ono što nećemo vidjeti uskoro, naročito na proljeće, da će se Rusija poraziti na bojnom polju. U isto vrijeme nećemo vidjeti ni da će Ukrajina biti poražena na bojnom polju. Mi moramo da ubijedimo Putina, kognitivno, da neće pobijediti ove, ni sljedeće godine, ni godinu poslije toga. Ono što mora da uradi je da razmotri svoju poziciju. Zapadne zemlje neće napustiti Ukrajinu, to je sigurno – kaže za kraj zapadni zvaničnik, piše Blic.
