U Trebinju su, povodom godišnjice upokojenja vladike zahumsko-hercegovačkog Atanasija, počeli trodnevni susreti poštovalaca njegovog lika i djela.
Prve večeri, posvećene životu i radu blaženopočivšeg vladike, episkop zahumsko-hercegovački Dimitrije je otvorio okrugli sto na ovu temu, a o vladici Atanasiju su govorili mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, episkop diseldorfski i njemački Grigorije, iguman hilandarski Metodije i vladika pakračko-slavonski Jovan.
„Naš vladika je bio čovjek dječačkog srca, mladalačkog poleta, čovjek pun ljubavi prema teologiji i ljubavi Božijoj, prema svojoj Hercegovini i svima nama“, kazao je vladika Dimitrije.
O ljubavi vladike Atanasija prema Hercegovini govorio je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, napomenuvši da je on svim srcem želio da službije u ovom dijelu Republike Srpske.
„S posebnim žarom je pričao o njoj. Sve je o Hercegovini znao, svaki kamen, o stradanju, prije nego što je izabran za episkopa Hercegovine. Čovjek takvih darova i prodorne energije želio je da uđe među Dinarce. U najteže vrijeme je došao u Hercegovinu i ponio krst svog naroda, s kojim se srodio i koji nije idealizovao, već ga je kritikovao kao otac ili, još bolje, kao majka, s bezuslovnom ljubavlju. Grdio je svoj narod, ali svi su osjećali i znali da je to s velikom ljubavlju“, kazao je mitropolit Joanikije, prisjetivši se još jednog sljedbenika oca Justina, prijatelja vladike Atanasija, mitropolita Amfilohija.
Vladika diseldorfski i njemački Grigorije je istakao da je vladika Atanasije bio čovjek koji i u nama i oko nas uvijek proizvodio neki „zemljotres“.
„Takav jedan ‘zemljotres’ se dogodio na Vidovdan 1992, kada je Atanasije konačno uveden u tron hercegovačkih episkopa. On je sam tiho u jednom hodniku Patrijaršije predložio patrijarhu Pavlu da bi ako se bude birao vladika hercegovački, iako je već u Banatu bio godinu dana episkop, on rado prihvatio to mjesto“, prisjetio se vladika Grigorije, napomenuvši da je vladika Atanasije tada imao 54 godine i već bio čuveni teolog.
Kazao je da vladiku Atanasija nisu privukli ni sunčeva svjetlost ni zemaljske ljepote Hercegovine, već njeno stradalništvo i mučeništvo, a kada je pao i povrijedio kičmu, ni tada nije htio da ide na liječenje nigdje iz Trebinja.
Vladika pakračko-slavonski Jovan je kazao da je vladika Atanasije bio i njegov profesor, a na vrlo čudne načine je polagao ispite baš kod njega.
„Jedan jedini ispit sam polagao normalno kod njega na fakultetu u Beogradu. Drugi sam polagao dok je ležao ovdje u bolnici s tegom iznad glave i ispitivao me patrologiju. Treći sam polagao 1999. godine u Pećkoj patrijaršiji, usred pakla na Kosovu i Metohiji i tada je našao vremena da me ispita, a četvrti, kada je konačno ustao iz bolničkog kreveta, sam sat i po hodao oko Tvrdoša dok me ispitivao posljednji ispit“, prisjetio se vladika Jovan.
Iguman hilandarski Metodije je kazao da je velika duhovna radost što su se svi okupili da slušaju program posvećen životu i radu vladike Atanasija u Hercegovini, ističući kako je on bio veoma realističan čovjek.