– Nakon stupanja na snagu izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske, izgovorena riječ je nakon 20 godina napravila puni krug i opet postala krivično djelo, a novinari, kao njeni glavni branioci, ponovo će biti izloženi standardnim, ali i posebnim istražnim mjerama i radnjama koji uobičajeno stoje na raspolaganju za dokazivanje nekog krivičnog djela.
Istražne radnje često podrazumijevaju dozvolu policiji za praćenje počinioca, prisluškivanje telefonskih razgovora, pretrese kuća, stanova i kancelarija, zapljenu telefona, računara i druge opreme.
Osim ovih radnji, istražnim organima po zahtjevu tužilaštava i po nalogu suda postaće dostupne i mjere određivanja pritvora, oduzimanja pasoša, zabrane komunikacije sa određenim osobama, kao i obavljanja djelatnosti.
Sagovornici portala CAPITAL slažu se da smo ovim izmjenama dotakli dno u banalizaciji krivičnih zakona, a da se samo čeka ko će postati njegova prva žrtva koja će postatati ogledni primjerak primjene u praksi.
Bivši direktor Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA BiH) Perica Stanić rekao je za CAPITAL da nikako ne može da prihvati kriminalizaciju klevete i povratak na odavno prevaziđene odredbe.
Ovo posebno u našem sistemu u kojem su i sudovi i tužilaštva pod političkim uticajem, a od čijih naredbi i procjena zavisi kako će se i koliko zadirati u privatnost i rad novinara.
“Ako za ovo budemo trošili resurse sudova, policije i tužilaštava, onda smo stvarno dotakli dno. Ovo nije tako ozbiljno djelo da bi se na njega primjenjivale posebne istražne radnje. One nisu ni jednostavne ni jeftine, a zadiru u ljudska prava, posebno mjera određivanja pritvora i prisluškivanja razgovora“, kaže Stanić.
Ističe da smo se sada našli u jednoj posebnoj kontradiktornosti – da novinar može biti prisluškivan i praćen, te da se na taj način u stanje apsurda dovodi njegova obaveza zaštite izvora informacija.
Potkraćivanje prstiju novinara
“Vama se dozvoljava da štitite izbor, a onemogućuje vam se to ako vas prate i prisluškuju. I ne samo to. Zbog vašeg posla, mogu prisluškivati i vaš razgovor sa partnerom, članom porodice ili bilo koji drugi, što predstavlja zadiranje u privatnost koje se ne bi smjelo dopustiti“, kaže Stanić.
Ističe da ovaj zakon sigurno nije namijenjen za regulisanje klevete među građanima, nego isključivo kao sredstvo obuzdavanje novinarskih sloboda.
“Ovo se sigurno odnosi samo na vas novinare zato što žele malo da vam “potkrate prste”, da vam unište živce na vrhovima prstiju. Prije svega, računalo se na vas, na CAPITAL, Buku, BN, ne na Marka Markovića iz Stričića“, kaže Stanić.
Eldin Karić, glavni i odgovorni urednik istraživačkog portala Žurnal kaže da je na sve ovo upozoravao od prvog dana, kada je saznao da se namjeravaju donositi ove izmjene. Portal Žurnal koji je zbog istraživačkih i priča o visokoj korupciji vrlo često na meti, do sada je imao najmanje 70 tužbi, a samo par njih je i to prvostepeno presuđeno protiv njih.
“Rekao sam već tada da je najgora stvar koja se može desiti je da tužilaštvo naloži policiji da vam upadne u redakciju, oduzme vam opremu, a vas u lisicama izvede. Oni to imaju pravo u sklopu istražnih radnji, a pitanje je samo koliko je neko spreman da vas u tome prepadne i izvrgne nekoj sramoti. Nikome nije jednostavni, bili vi u pravu ili ne, da vas režimski mediji snime kako vas izvode vezanog i odvode na ispitivanje“, kaže Karić i dodaje da niko nije otporan na ovakve postupke.
Podsjeća na pokušaj ubistva Vladimira Kovačevića 2018. godine koji je samo par dana kasnije u režimskim medijima okvalifikovan kao “strani plaćenik”, što je postala omiljena floskula vladajućih kada opravdavaju svoje postupke i napade na novinare. Kao drugi primjer navodi i upad policije Republike Srpske uz asistenciju MUP-a Kantona Sarajevo u redakciju Klix-a u aferi “papak” gdje su pretresli prostorije i skinuli podatke sa redakcijskih računara.
“Tu niko nije zaštićen, a svako može biti podvrgnut ovim radnjama. Ne moraš ni znati da se sprovode dok radiš svoj posao. Ovo nas tjera da razmišljamo kako uopšte da komuniciramo sa izvorima da bismo ih zaštitili, zato što će ljudi početi da izbjegavaju razgovor sa nama. Mnogi strahuju od problema koji bi ih mogli snaći. Čak i kod novinara osjetim veću dozu rezervisanosti prema poslu zbog najavljenih pritisaka“, kaže Karić.
Advokatica iz Banjaluke, Jovana Kisin Zagajac kaže da su istražne radnje sve one koje su propisane Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske, ali smatra da se ona teško može dokazivati posebnim istražnim radnjama.
“Kleveta mora biti izgovorena ili napisana, javno ili u krugu ljudi, što znači da mora imati element javnosti, čulo se, vidjelo. Sad je pitanje u kojem krugu ljudi, da li je to skup ili u nekom mediju. Sve je podložno krivičnom gonjenju, ali po meni to ne zahtijeva posebne radnje, samo saslušanje svjedoka i materijalnim dokazima“, kaže Kisin Zagajac.
Međutim, za nju, posebna istražna radnja možda može da se sprovodi samo kada je portal bez impresuma i kada se ne može lako utvrditi ko stoji iza napisanog teksta.
Kada bi postojalo povjerenje u pravosuđe, ali ga nema
“Kada nema podataka ko stoji iza napisanog, kada nema ni novinara ni iskazanog urednika, za anonimne objave, onda bi se moglo pristupiti kompjuterskim sistemima da se utvrdi i dođe ko je taj koji je objavio taj materijal. Vezuje se za lični nalog ili uređaj“, kaže Kisin Zagajac i dodaje da je za novinare najgore što po podizanju optužnice protiv njih neće moći da dobiju potvrdu o nevođenju krivičnog postupka, zatim određivanje pritvora, zabrana izlaska iz države i komunikacije sa određenim osobama.
Perica Bundalo, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske kaže da ljudi koji rade svoj posao kako treba, ne bi trebalo da strahuju od istrage ako rade svoj posao kako treba. Međutim, to bi podrazumijevalo da ovaj zakon neće biti iskorišćen protiv novinara koji radi u skladu sa profesionalnim standardima.
“Smatram da treba urediti medijski prostor i napraviti sistem u kojem se zna ko šta radi. Međutim, ovo što je vlast uradila i kriminalizovala klevetu je baš pretjerano. Neki medij koji se drznuo da bez argumenata i dokaza objavi neistinu, neka plati novčanu kaznu, pa neka mu čak i zabrane rad. Ali ovo što su uradili je potpuno loše rješenje“, kaže Bundalo.
Kaže da su procesne radnje dozvoljene prema svakome protiv koga se vodi istraga, pa i prema novinarima, koji dolaze u isti režim kao i neko ko se bavi trgovinom narkoticima. Pitanje je samo, smatra Bundalo, da li će pravosudni organi ići prema tome da sami sebi natovare posla baveći se izgovorenom riječju, umjesto zločinima i kriminalom.
“Veliko je pitanje kako će se pravosudni organi postaviti u sprovođenju tog zakona. Da li će se za svaku izgovorenu riječ pokretati postupci i da li će sami sebi tako tovariti više posla, te stvarati atmosferu straha i autocenzure medija. Ili će pravosudni organi imati određenu fleksibilnost i stvarati novu atmosferu. Mislim da nije trebalo ići u krivični postupak, nego na pravi način regulisati medijski prostor i uozbiljiti ga“, kaže Bundalo.
Sve bi to bilo izvodljivo, suglasan je Bundalo, da predstavnici vlasti i njihovi zvanični i nezvanični mediji (portali bez impresuma) nisu glavni generatori mržnje i kleveta u javnom prostoru.
“To je veoma krupno pitanje, ali moramo se zapitati da li je pravosuđe nezavisno ili je pod kontrolom, da li će imati isti pristup prema onima koji su na vlasti i uz vlast i kako će se ophoditi prema onima koji nisu. Naravno da naše pravosuđe nije nezavisno i to je naš najveći problem“, kaže Bundalo.
(Capital) Foto: Agencije