Svjetski dan prosvjetnih radnika se održava u cjelom svjetu svake godine na dan 5. oktobra.Obelježavanje ovog dana ustanovljeno je 1994. godine, sa ciljem da se pruži podrška prosvjetnim radnicima.
U današnjim izmjenjenim uslovima, zbog pandemije COVID-a 19, na nastavnicima je još veći zadatak da nastavni proces izvedu na najbolji mogući način koristeći različite modele nastave.
Svjetski dan nastavnika proglasile su Ujedinjene nacije sa ciljem da se istakne uloga nastavnika u obrazovanju i razvoju djece i naglase principi i preporuke o položaju učitelja i nastavnika. Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu je specijalna organizacija Ujedinjenih nacija osnovana 1946. godine, čija je uloga da doprinosi saradnji među nacijama kroz obrazovanje, nauku i kulturu. Godine 1966. su na specijalnoj konferneciji usvojene preporuke o statusu nastavnika i suštinskoj ulozi nastavnika u pružanju relevantnog i odgovarajućeg znanja djeci, mladim ljudima i odraslima. Cilj ovog dana je pružanje podrške prosvjetnim radnicima, kao i da nastavnici pružaju adekvatno znanje i obrazovanje budućim generacijama.
Iako u mnogim zemljama postoji ozbiljan nedostatak prosvjetnih radnika, suočeni sa velikim očekivanjima, prosvjetni radnici su često bez dovoljne podrške i loše profesionalno opremljeni, da se nose sa realnošću sredine u kojoj rade.
Položaj prosvjetnih radnika zavisi od nivoa razvijenosti zemlje i umnogome je povezan sa sistemom vrednosti koji vlada u društvu. Cilj obrazovanja u savremenom društvu jeste, pre svega, sticanje znanja i vještina koje su u skladu s potrebama poslovanja i podsticanje razvoja kreativnih sposobnosti ljudi. Međutim, nikako se ne smeju zanemariti i humanistički ciljevi obrazovanja, u smislu postizanja vrline, spoznaje moralnih i kulturnih vrijednosti, na šta su nam ukazivali, još, Platon i Aristotel, a s čim su saglasni mnogi savremeni teoretičari.
U svim strategijama i planovima razvoja savremenog društva obrazovanje zauzima središnje mjesto. Blagostanje povećavaju inovacije, a ne kapital sam po sebi. One ne mjenjaju društvo samo u oblasti ekonomije nego i daleko izvan nje. Ono što je dovelo do ekonomskog rasta u razvijenom djelu svijeta jeste „proces učenja koji nastaje tamo gdje se susreću inovacije, ekonomija obima i sinergijski efekti klastera“.
Ulaganje u obrazovanje/obrazovane ljude kao važan resurs (pokretač i osnov razvoja) društva, jeste dio politike svih razvijenih zemalja. Ljudi sa svojim intelektualnim i kreativnim potencijalima predstavljaju stratešku osnovu razvoja društva, jer oni su nosioci ideja, znanja i informacija. Sve razvijene zemlje i one koje streme ka tome, uočile su važnost znanja i njegove primjene u pogledu razvoja i prevazilaženja kriza. Ulaganje u nauku, istraživanje i obrazovanje treba shvatiti kao investiciju, jer oni nesumnjivo doprinose razvoju društva u celini.
„Idućih pedeset godina neće biti važno koji auto vozite, u kakvoj kući živite, koliko novca imate u banci ili kakvu odjeću nosite. Ali svijet može biti barem malo bolji odigrate li važnu ulogu u životu djeteta.”
PORTAL VIJESTI SRPSKE SVIM PROSVJETNIM RADNICIMA ŽELI SREĆAN DAN I JOŠ MNOGO USPJEHA U DALJNJEM RADU!