Ne učite đeco moja draga
Ne učite poslušajte mene
Kada čo’ek na godinu padne
Tek mu onda u životu krene
Posjedajte da vam Davor reče
Tužnu priču za jesenje veče
Tužnu priču Baje iz Laktaša
Što se s knjigom nije dobro snaš’a
Sad već davne sedamdeset neke
Kad je škola bila zeru jača
Postojahu dvije đačke značke
Pucareva i značka ponavljača
Naš Bajica zgrabio je drugu
Ne bi kadar svršiti u cugu
Pa propade miloga mi ćaće
Kao mu*da kroz dronjave gaće
Kud će šta će kukala mu tetka
U džepu mu samo osmoljetka
Pa odluči barabčina stara
Upisati zanat za mesara
Tranžirat’ je za trojicu mog’o
Sjećaju se danas učitelji
No mu nisi ni za živu glavu
Smio pristup dozvoliti stelji
Ako bi je dograbio Dodo
Prilika se kakva zgodna svila
Bez žvakanja za petnes’ minuta
U njemu bi bila barem kila
I gledajte dokle je dogur’o
Unucima život osigur’o
Pjeva pjesme i svirače kiti
Ima pojest’ ima i popiti
Helikopter, crne limuzine
Sinu daje šta god ovaj zine
Ima narod koji za njim njače
Živio nam đače ponavljače
Davor Cicović
