U Gornjoj Јošanici kod Foče, molitveno sjećanje na srpsko stradanje u kojem je najmlađa žrtva pokolja na Nikoljdan 1992. godine, imala dvije i po, a najstarija devedeset godina. Za ovaj ratni zločin koji je počinila tzv. Armija BiH, tek u septembru prošle godine podignuta je optužnica protiv trinaestorice naredbodavaca i počinilaca.

Suđenje u Sudu BiH počelo je u februaru ove godine. Porodice i rodbina 56-oro svirepo ubijenih srpskih civila očekuju da zločinci budu kažnjeni.

U selu Hodžići, kod spomenika u Gornjoj Јošanici potresno sjećanje na masakrirane srpske civile. Među njima je bilo 30 muškaraca, 23 žene, 3 djece, 11 bračnih parova. Danka Tanović je imala dvije i po godine, Dražen i Dragana Višnjić sedam i deset godina. Slavko Đorđević, medicinar fočanske bolnice, svjedok je užasa u kojem su masakrirani i njegova sestra i zet, prenosi RTRS.

– Napravili su užasan masakr. Razbijane su lobanje, dvije djevojčice. Evo vidite kakcva je djevojčica njoj su razbili lobanju i kada sam rukom da joj podignem glavu da slikamo ostao mi je dio mozga na ruci znači težak zločin – navodi svjedok srpskog stradanja u Gornjoj Јošanici kod Foče Slavko Đorđević.

Iz mnogostradalne Јošanice upozorenje na anomalije države i njenog pravosuđa, koje je godinama čekalo da podigne optužnicu protiv dželata i da ih izvedu pred sud. Odavde i pitanje, zašto samo Srbe procesuiraju i osuđuju, dok za srpske žrtve niko nije odgovarao.

– Međutim mi ne smijemo da odustajemo. Moramo da se borimo i molimo Boga da ove zlikovce stigne pravda i odatle baš upozorenje i pitanje da li Srbi nemaju nikakvo pravo i nikakvu satisfakciju – dodaje Radan Ostojić predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske

Iz Јošanice i poruka da žrtve nikada neće biti zaboravljene i da je ovo mjesto opomena da je najbitnije očuvati mir.

– Ne želimo da više ikad dođe vrijeme da bi srpski narod morao da se brani svoja ognjišta i da imamo posljedice koje imamo u selu Јošanica – navodi Ljubomir Dostić predsjednik Boračke organizacije Foča.

Brojne delegacije, porodice i rodbina na spomenik su položile vijence i prislužile svijeće od kojih svaka nosi ime i opomenu da se više nikad nikome ne ponovi „krvavi Nikoljdan“.