Plan je da dovede napadača, krilo i štopera, a to je onda već nova energija u pokušaju da se promijeni slika kluba u srpskom fudbalu.
Potrebna je Partizanu nova energija. Dobiće je. I to iz uvoza. U sklopu najavljene velike rekonstrukcije tima tokom ljetnjeg prelaznog roka crno-beli će poprimiti potpuno drugačiji izgled od postojećeg tako što će sve strance – promijeniti.
Zasad ih imaju petoricu. Prema saznanjima Mozzart Sporta, velike su šanse da niko od njih ne dočeka septembar u Humskoj 1. Iz različitih razloga: u pojedince su stručni štab i čelnici razočarani, drugi su prešli zenit, trećima je vrijeme da ostvare transfer. U konačnici, nisu donijeli onu ključnu razliku kakva se očekivala od fudbalera iz inostranstva (čitaj, titulu) – koji pritom odlično zarađuju – i zato su promjene neophodne.
Beograd sigurno napušta onaj u koga je Partizan polagao velike nade. Plan je bio da Žan Kristof Bajbek oplemeni napad tima, ponudi drugačija rešenja, završava akcije i kombinuje sa još jednim legionarom, Sejdubom Sumom, ali je vječito povrijeđeni Francuz previše vremena proveo u ambulanti, a za ono malo na terenu nije uradio ništa vrijedno pomena. Shvatio je i bivši član PSŽ-a da su mu dani u Srbiji odbrojani i samo se čeka kraj sezone da se pronađe što bezbolniji način razlaza, imajući u vidu da su mu ostale još dvije godine ugovora. Bajbek, struka i poslodavci razumiju da od njega u crno-belom dresu nema vajde i zato će se uskoro rastati.
Slično važi i za Makija Banjaka. To što bi u Novom Sadu protiv Proletera, usled žutih kartona Igora Vujačića, mogao da dobije šansu tek drugi put ovog proljeća, ne mijenja bitno stav o mogućnostima kamerunskog štopera. Obrazloženje zašto nije bio u kombinaciji za tim najčešće se ticalo ograničenja broja stranaca (maksimum četvrorica u protokolu), međutim, tokom jeseni kad je još nešto i igrao nikog novajlija iz Olimpije nije ubijedio da je fudbaler čiji kvaliteti toliko odskaču u odnosu na konkurenciju da mora da bude u prvih 11 ili makar još toliko igrača na klupi. Još tokom zime se pričalo o njegovom odlasku. Na ljeto će se izvjesno i desiti, uprkos tome što i 25-godišnji defanzivac ima ugovor do juna 2023.
Šest mjeseci kraće predviđeno je da traje mandat Sejdube Sume na Topčiderskom brdu, međutim, i klubu i igraču je jasno da će se ljubav započeta ljeta 2017. okončati tokom narednih nekoliko mjeseci. Razlog je taj što Suma ne igra, a želi da igra. Tokom 2021. počeo je samo tri utakmice (nijednu nije završio), niti je njemu u interesu da sjedi na klupi i(li) tribinama, niti Aleksandru Stanojeviću da u svlačionici ima nezadovoljnog igrača. Očigledno nezadovoljstvo Gvinejca je ekvivalentno nepovjerenju trenera koji je posle posle 164. večitog derbija objasnio da ekipa igra bolje sa Bibarsom Nathom u ulozi organizatora akcija. Epilog će biti rastanak.
A upravo iza Nathovog prezimena stoji mali znak pitanja. Ideja ljudi iz Partizana je da i centralni vezni pronađe novu sredinu, uprkos tome što je nekoliko puta javno govorio kako želi da odradi do kraja ugovor (jun 2022). Problem je taj što, koliko god ga struka cijenila, Izraelac ima 33 godine. Procjena je da više ne može da napreduje i da sa tačke do koje je došao u Beogradu može samo nizbrdo. Premašio je najbolji period karijere, nije pokretljiv kao prije, stiže ga i umor i u takvim okolnostima jedna od zamisli crno-belih je da ga preseli na klupu. A, realno govoreći, Natho nije igrač za klupu kao što nije ni Sejduba Suma. Ako nekadašnji prvotimac CSKA i Olimpijakosa prihvati skraćenu minutažu možda i ostane, mada više signala upućuje na zaključak da će preko granice. Možda nazad u otadžbinu.
Na kraju, Parni valjak će u etapu 2021/22 bez Takume Asana. Jedino što su u slučaju Japanca motivi drugačiji. Klub želi da unovči njegovu najefikasniju sezonu u karijeri, a krilni napadač da se vrati u evropski fudbal (igrao Bundesligu). Bolji trenutak za prodaju posle 21 gola i deset asistencija na 39 utakmica teško da postoji. Nadaju se u Partizanu da bi za bivšeg člana Arsenala mogli da dobiju cijelih 5.000.000 evra – ili milion manje, uz procente od dalje prodaje – ali je teško, gotovo, neizvodljivo, da od septembra, kad se okonča ljetnja pijaca, gledamo Takumu u srpskom fudbalu.
Umjesto petorice postojećih legionara, plan crno-belih je da dovedu makar jednog špica, krilo i štopera. Sa najmanje tri, a u nekim kombinacijama četiri nova strana igrača, vjeruju u Humskoj da bi mogli da naprave istorijski iskorak nalik ljetu 2007. kad su angažmanom Almamija Moreire, Lamina Dijare i Antonela Žuke raskrstili sa prošlosti i započeli šestogodišnju dominaciju srpskim fudbalom.
To je ono što aktuelnim strancima fali.