Trebalo je da bude jači trening, pretvorilo se u mučenje koje je trajalo skoro 35 minuta. Posle toga bilo je baš onako kako je i trebalo – ubjedljivo i bez stresa. Košarkaši Srbije uspješno su započeli kvalifikacije za Olimpijske igre pošto su na mišiće nadigrali Dominikansku Republiku rezultatom 94:76 (31:23, 16:24, 20:19, 27:10), uz odbranu koja je protivniku dozvolila da predugo bude u igri za pobjedu.
Bila je potrebna samo inicijalna kapisla da se probije led i kada su se naši asovi ubacili u takmičarski mod – Dominikanska Republika je morala da potpiše kapitulaciju. Iako, mora se priznati, su se sasvim solidno pokazali pred dobro popunjenim tribinama dvorane Aleksandar Nikolić, shodno dozvoljenom kapacitetu pod kovid mjerama.
Ponovo je Boban Marjanović bio najefikasniji igrač Srbije. Za 23 minuta na parketu skupio je 18 poena, uz dabl-dabl sa 10 skokova (pet u napadu). U stopu su ga pratili Filip Petrušev sa 17, Vasilije Micić sa 16 poena, pet asistencija i četiri skoka, te Nemanja Bjelica sa 12 poena i šest uhvaćenih lopti.
Najefikasniji kod Dominikanske Republike bili su Tores Kuevas i Viktor Liz sa po 16 datih poena. Solano je dodao 10.
Razloga za dramu nema i sve dok bude ovo večeras bude u kontekstu one stare “prvi mačići se u vodu bacaju“ biće sve u redu. Protiv ne tako kvalitetnog protivnika vidjelo se koliko su nedovoljno vrijeme za uigravanje i zajednički rad uz izostanak nekoliko zvijezda napravili problem stručnom štabu i onima koji teret plasmana na Olimpijske igre treba da iznesu do kraja. Individualni kvalitet nije sporan, ali uz atipične pripreme i okupljanje koje je išlo na dnevnoj bazi, došlo se do toga da Dominikanska Republika postane tvrd orah za Srbiju.
Najviše problema bilo je zapravo u odbrani, što je i dovelo do toga da nam Dominikanska Republika, uz dužno poštovanje, ubaci 47 poena za poluvrijeme, pa onda serijom trojki unosi dozu strepnje. Zapravo, gosti su za 20 minuta igre ubacili isti broj poena kao i mi njima sa Bjelicom, Teodosićem, Micićem, Marjanovićem, Petruševim… Dok je napad u dobrom dijelu funkcionisao, propusti u odbrani naći će se sigurno na dnevnom redu selektora Igora Kokoškova, jer bi minus faze iz večerašnjeg susreta ozbiljniji takmac poput Italije mogao ozbiljno da kazni…
Sve ono što se desilo zapravo i ne mora nužno da bude loša stvar. Ovakvo iskustvo, tvrd početak i ozbiljan test karaktera mogao bi da posluži kao signal za buđenje, da se razmrda ekipu i natjera sve da se ponovo našpanuju i dotjeraju elemente koji su večeras bili popušteni. Prije svega u tom odbrambenom dijelu, jer je ovaj tim Srbije bez Jokića, Bogdanovića, Lučića, Gudurića i ostalih na papiru za klasu bolji. Samo se to terenu nije vidjelo, iako je na momente izgledalo da igramo na pola gasa i da možemo rutinski da uzmemo što nam pripada.
To smo i uradili u poslednjoj dionici kada su Orlovi konačno stigli do daha i nagradili se dobru igru u oba smjera. Prije toga su se Kalinić i Petrušev pobrinuli za to da se istopi zaostatak i dođe bar do minimalnog vođstva koji je najavio konačnu pobjedu. Od rezultata 69:69 posle trojke Rohasa Orlovi su preko Marjanovića ponovo uzeli vođstvo, da bi Micić trojkom razgalio publiku i natjerao je da mu skandira “MVP, MVP, MVP”! Marjanović i Kalinić su se pobrinuli da razlika poraste, Dobrić je sa penala donio prvu dvocifrenu razdaljinu, da bi kapiten Teodosić trojkom potvrdio trijumf. Laknulo je svima…
Treba razumjeti situaciju. I dalje su teške noge posle napornih sezona, zbog čega su se vjerovatno i vezale ruke srpskim asovima koji bi vjerovatno u svakoj drugoj prilici Dominikansku Republiku ispratili sa ubjedljivom razlikom. Danas je izgleda baš moralo da ide ovako, da povremeno upadnemo i u stanje tihe zebnje gotovo 35 minuta prije nego što se zaista osjetilo da ćemo da dobijemo.
Jednostavno, Srbija je loše koristila svaku priliku da se rezultatski odlijepi. Od situacije u prvoj četvrtini kod rezultata 20:11 posle pet uzastopnih poena Bjelice i koša Petruševa uz faul, do trominutne serije 9:0 na polovini treće dionice Micića, Marjanovića i Bjelice za 59:52, Srbija bi na trenutak uzel potpunu kontrolu utakmice, ali umjesto da nastavi da gradi igru dalje, dolazilo je do pada za koji su se Dominikanci držali kao za slamku spasa. I, što je najčudnije, sebi velikim hicima i pogocima dizali samopouzdanje do te mjere da su na pomenuti niz od devet poena odgovorili sa 14:2 sa četiri uzastopne trojke, pa su igrači Dominikanske Republike preko Toresa – tri hica – i Rohasa na dva minuta do kraja poslednje dionice imali vođstvo od četiri poena (65:61).
Srećom iz trećeg pokušaja je uspjelo! Završilo se pobjedom i samo to se pamti. Sve ostalo može realno i da se zaboravi, mada stručni štab to sigurno neće dozvoliti, jer mora da se poradi na dizanju forme pred one najvažnije mečeve.
(Mozzart)
