Većina novinara i medija kod nas, posebno oni koji savjesno, časno, pošteno i objektivno pokušavaju da rade svoj težak i odgovoran posao u interesu javnosti, radi pod velikim pritiskom, izloženi su napadima, prijetnjama, ucjenama, pritisku i montiranim sudskim procesima.
Napadi i prijetnje novinarima su nedopustivi, a institucije bi napokon trebale da reaguju i procesuiraju sve one botove i bolesnike koji su hrabri za tastaturom, koji preko društvenih mreža šalju prijeteće poruke i prijete smrću novinarima, urednicima i njihovim porodicama.
Direktorica Radija Bosne i Hercegovine Pejka Medić ovih dana ponovo je na udaru pojedinih ekstremista koji su se na nju obrušili zbog obavljanja svog posla i odluka koje je donijela kao direktor i glavni urednik ovog javnog servisa svih građana. Kada pročitate naslove tekstova o četničkom orgijanju na Radio BiH i četnikuši i velikoj nacionalisti Pejki pomislili bi da su u najmanje ruku na radiju emitovane pjesme Marširala kralja Petra grada, Na planini na Jelici i Đurišiću mlad majore, ili reportaže o borbama četnika u Drugom svjetskom ratu pa se u znak negodovanja podigla velika medijska hajka u Federaciji. Ipak povod za napade, veliku kampanju i prijetnje Pejki je njena odluka da se ne emituje neki sadržaj iz Dokumentarnog programa.
Ne poznajem dovoljno stanje pa da mogu govoriti o detaljima, ali ljudi i javnost, prije svega u Sarajevu i Federaciji BiH, moraju shvatiti da je BHRT javni servis svih građana BiH a ne samo jednog naroda. Koliko znam, a mislim da je informacija tačna, redakcija Dokumentarnog programa BH Radija i njen urednik Miralem Ovčina u proteklih 10-ak godina snimili su stotine emisija i serijale o stradanju Bošnjaka ali nijednu, bukvalno nijednu emisiju o zločinima počinjenim nad Srbima u poslednjem ratu.
Poštujem svaku žrtvu, bez obzira na vjeru i naciju, osuđujem javno svaki ratni zločin, posebno one koji su počinili pripadnici mog naroda nad civilima i zarobljenicima, ali zločina je bilo na svim stranama i ne mogu se samo jedni predstavljati kao žrtve a drugi kao zločinci, nasilnici, agresori. U proteklih 10-ak godina Miralem Ovčina i njegovi saradnici iz Dokumentarnog programa trebali su da urade i neku dokumentarnu emisiju o logorima i stradanju Srba u Sarajevu i Kazanima, ubijanju djece i civila u Skelanima, Zalazju, Kravicama ili Čemernu, te ubijanju Hrvata u Grabovici i na drugim mjestima. Tako bi pokazali i poslali poruku o nepristradnosti i objektivnosti a ne pokušaju stvaranja utiska u javnosti da su jedni zlo, loši i zločinci a svi drugi dobrice i nedužne žrtve. Nema crnog i bijelog u poslednjem ratu.
Ne može se jedan cijeli narod, koji je u prošlom vijeku podnio veliku žrtvu i dao 2 miliona postradalih u borbi za slobodu protiv okupstora, Nijemaca, Austrijanaca, Mađara, Italijana, Albanaca, fašista i ustaša, godina proglašavati zločinačkim, dehumanizovati i dovoditi u podređen položaj, stvarati atmosfera u kojoj će svaki napad i progon Srba biti normalan i legitiman jer su oni zlo i opasni četnici, zločinci, nasilnici..
Osuda svih zločina i zločinaca, pozivi na pomirenje i prestanak širenja mržnje i podgrijavanja osvete, jedini je način da se preduprijedi stradanje u budućnosti, radi na istinskom pomirenju i suživotu. Napadi na Srbe koji rade kao urednici i novinari na BHRT-u, o čemu svjedočimo poslednjih godina od medijskog linča Marka Radoje zbog uređivačkih odluka, je nedopustiva. Smatram da treba povesti širu raspravu o stanju u domaćim medijima, te očekujem od svih da dobro razmisle o posledicama kada pokreću hajku, pozivaju na progon, napade i linč jer na taj način mogu i fizički ugroziti nečiji život.
Nebojša Vukanović